Page 99 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

Jelen je bio jedini koji se nije uključivao u igre svojih

vršnjaka. On je lutao sam i često, vrlo često pjevao pjesmu koju

je čuo od Zvjezdane:

Negdje postoji zemlja.

Ne pitajte gdje!

U suncu i magli

U zagrljaju vjetrova.

Kraj mora,

ispod zv'jezda —

naći je niko neće.

Pjesma se dopala dječacima. Naučili su je i počeli da pjevaju

u svako doba, gdje god su se nalazili.

Pjesma o Zaboravljenoj Zemlji čula se na obalama rijeke.

Čula se na putevima.

Čula se na livadama.

Naučile su je od dječaka ptice na granama i ribe u vodi i

uskoro više nije bilo mjesta gdje se nije pjevala.

Kad su se, u sumrak, na izvoru rijeke sakupljali, zečevi su

igrali kolo uz zvuke melodije o Zaboravljenoj Zemlji.

U istom ritmu igrale su i mlade srne po planinskim

pašnjacima obasjanim mjesečinom.

U istom ritmu igrale su lisice na kamenjarima iznad jazbina

kad su se site i vesele vraćale iz lova.

Jelen je mogao biti, ipak, zadovoljan. Zar zaista nije svejedno,

poslije svega toga, da li je priča o susretu s patuljcima u tvrđavi

bila njegov san ili ne?

KAKO SE ZAVRŠILA JEDNA NOĆ