Page 103 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

plašljiv.

I vi, kojima ovo pričam, možete pomisliti da je zaista tako. Ali

ja vas ujeravam da griješite. Sunčan je postupio mudro jer nije

dopustio da u njemu pobijedi osvetoljubivost, jer je spriječio

sukob između dva plemena, sukob koji ne bi donio ništa osim

žrtava. A do sukoba bi sigurno došlo i mimo njegove volje da su

patuljci ostali još koji dan u tvrđavi.

Našli bi se već oni koji bi ga izazvali u slučajnom susretu s

patuljcima s jezera, negdje u planini ili na drugom mjestu.

Glavni krivac je bio kažnjen, i Sunčan je smatrao da je to

dovoljno.

Vi sad možete da pitate:

—- Pa kakva je to kazna? Nije postao poglavica i ništa više.

Ipak — niste u pravu.

Čim su patuljci napustili tvrđavu, Ljutica je požurio da nađe

svog prijatelja Jastreba. Našao ga je u borovoj šumi, ispričao mu

sve što se dogodilo, očekujući da će ga Jastreb bez razmišljanja

primiti u svoje pleme. Ali nije ispalo tako. Jastreb je bio bijesan

što se nije dočepao vatrenog mača, što će zauvijek morati da se

odrekne snova o slavi i rekao je Ljutici:

— Ti si kukavica! Bio si spreman da izdaš svoje pleme, ko mi

tvrdi da sutra nećeš izdati i mene. Odlazi i ne pokušavaj da mi

izlaziš na oči.

Ljutica se mogao nadati svemu samo ne takvom obrtu. Šta mu

je ostalo drugo nego da se vrati u tvrđavu, da se kaje za ono što je

učinio?

Kako se osjećao, nije teško pogoditi, jer u tvrđavi nije izdržao

dugo. Odlučio je da napusti to mjesto i pošao da luta šumom. Ali

svuda gdje se pojavljivao dočekivao ga je šapat: