Page 103 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 103
plašljiv.
I vi, kojima ovo pričam, možete pomisliti da je zaista tako. Ali
ja vas ujeravam da griješite. Sunčan je postupio mudro jer nije
dopustio da u njemu pobijedi osvetoljubivost, jer je spriječio
sukob između dva plemena, sukob koji ne bi donio ništa osim
žrtava. A do sukoba bi sigurno došlo i mimo njegove volje da su
patuljci ostali još koji dan u tvrđavi.
Našli bi se već oni koji bi ga izazvali u slučajnom susretu s
patuljcima s jezera, negdje u planini ili na drugom mjestu.
Glavni krivac je bio kažnjen, i Sunčan je smatrao da je to
dovoljno.
Vi sad možete da pitate:
—- Pa kakva je to kazna? Nije postao poglavica i ništa više.
Ipak — niste u pravu.
Čim su patuljci napustili tvrđavu, Ljutica je požurio da nađe
svog prijatelja Jastreba. Našao ga je u borovoj šumi, ispričao mu
sve što se dogodilo, očekujući da će ga Jastreb bez razmišljanja
primiti u svoje pleme. Ali nije ispalo tako. Jastreb je bio bijesan
što se nije dočepao vatrenog mača, što će zauvijek morati da se
odrekne snova o slavi i rekao je Ljutici:
— Ti si kukavica! Bio si spreman da izdaš svoje pleme, ko mi
tvrdi da sutra nećeš izdati i mene. Odlazi i ne pokušavaj da mi
izlaziš na oči.
Ljutica se mogao nadati svemu samo ne takvom obrtu. Šta mu
je ostalo drugo nego da se vrati u tvrđavu, da se kaje za ono što je
učinio?
Kako se osjećao, nije teško pogoditi, jer u tvrđavi nije izdržao
dugo. Odlučio je da napusti to mjesto i pošao da luta šumom. Ali
svuda gdje se pojavljivao dočekivao ga je šapat: