Page 102 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

— U tamnicu! — zavikali su. — Za izdaju nema opravdanja.

Tražili su od Sunčana da ih povede u šumu, tamo gdje se

nalazio Jastreb da se i s njim obračunaju.

— I njega treba kazniti! — vikali su. — I njega treba u

tamnicu.

Ali Sunčan je bio hladnokrvniji. On je znao da bi to značilo

borbu, u kojoj bi mnogi patuljci izgubili živote, i nije pristao.

Umjesto napada na Jastreba i njegove patuljke on je predložio:

—Krenimo još noćas u Zaboravljenu Zemlju. Spremni smo,

nema više šta da čekamo. Zašto da započinjemo bitku, zašto da

prolijevamo krv kad nam tvrđava više nije potrebna?

Patuljci su bili ljuti. Teško ih je bilo nagovoriti, ali, kao i

uvijek, oni su na kraju poslušali Sunčana kad je rekao:

—Ako niste spremni da još prije zore napustite ovu tvrđavu, ja

odlazim sam.

Poslije toga niko više nije govorio o Jastrebu, o ratu, jer su

odmah počele pripreme za put. Ljutici su rekli:

—Možeš ostati u tvrđavi da budeš poglavica čavkama i

sovama.

Tako je i bilo.

Patuljci su se prije svitanja spustili do izvora rijeke, a odatle,

stazom kroz šumu, uputili na jug prema morskim obalama.

Ne može se reći da im nije bilo žao što su iznenada napustili

tvrđavu u kojoj su proveli nekoliko godina. Ne može se reći da su

bili sasvim zadovoljni što su ostavili Jastrebu mogućnost da se

hvali:

—Uplašili su se i pobjegli.

Možda su neki pomišljali čak i to: da je Sunčan postao