Page 105 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 105
I Jelen je provodio dane na obali rijeke. Imao je nekoliko
odanih prijatelja koji nikad nisu posumnjali u njegovu priču o
patuljcima, pa nije ni pokušavao ni želio da se uključi u igru
ostalih vršnjaka.
U to vrijeme, nakon završetka školske godine, pojavio se u
selu Đurđevak — dječak iz grada, koga su rođaci pozvali da kod
njih provede odmor. Bio je veseo, okretan, došao je na obalu i
odmah dokazao da trči i skače bolje od svih dječaka, da pliva i
roni kao riba i da mu je teško naći takmaca.
Dječaci su bili iznenađeni.
Mnogi su bili i uvrijeđeni.
—Zar ćemo dozvoliti da ostanemo pobijeđeni?— govorili su.
— Zar među nama nema nikog ko bi dokazao Đurđevku da
nije nepobjediv.
Neko se sjetio:
—A Jelen?
Dječaci su se obradovali i povikali:
—Jelena neće pobijediti! Zovimo Jelena!
Potrčali su na sve strane da ga traže. Našli su
ga i dugo molili da se takmiči s Đurđevkom.
—Zaboravi ono s patuljcima — govorili su. — Mi smo već
zaboravili i žao nam je ako smo te uvrijedili.
—Dobro, takmičiću se! — pristao je na kraju Jelen. — Idemo
odmah.
Konačno — zašto da se ne izmiri s dječacima? Zašto da ne
pređe preko svega što se dogodilo? Oni nisu bili krivi što se
Sunčan nije više pojavio. Ni on nije bio kriv, pa zašto onda da se i
dalje ljuti!
Dječaci su saopštili Đurđevku:
