Page 105 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 105

I  Jelen   je  provodio     dane    na  obali   rijeke.   Imao    je  nekoliko

                  odanih    prijatelja   koji   nikad   nisu   posumnjali      u  njegovu    priču   o


                  patuljcima,     pa  nije   ni  pokušavao      ni  želio   da  se  uključi    u  igru

                  ostalih vršnjaka.

                      U   to  vrijeme,    nakon    završetka     školske    godine,   pojavio    se  u


                  selu Đurđevak       —   dječak    iz  grada, koga    su  rođaci   pozvali   da  kod

                  njih  provede     odmor.     Bio  je  veseo,   okretan,    došao    je  na  obalu   i


                  odmah     dokazao     da  trči  i  skače  bolje   od  svih   dječaka,   da   pliva  i

                  roni kao riba i da mu je teško naći takmaca.


                      Dječaci su bili iznenađeni.

                      Mnogi su bili i uvrijeđeni.


                      —Zar ćemo        dozvoliti   da   ostanemo     pobijeđeni?—       govorili   su.

                      —    Zar  među     nama    nema    nikog    ko  bi  dokazao Đurđevku          da


                      nije nepobjediv.

                      Neko se sjetio:


                      —A Jelen?

                      Dječaci su se obradovali i povikali:


                      —Jelena neće pobijediti! Zovimo Jelena!

                      Potrčali su na sve strane da ga traže. Našli su


                  ga i dugo molili da se takmiči s Đurđevkom.

                      —Zaboravi       ono   s  patuljcima     —   govorili   su.  —    Mi   smo   već


                  zaboravili i žao nam je ako smo te uvrijedili.

                      —Dobro, takmičiću se! — pristao je na kraju Jelen. —                     Idemo

                  odmah.


                      Konačno      —    zašto  da   se  ne  izmiri   s  dječacima?     Zašto   da   ne

                  pređe    preko   svega    što   se  dogodilo?     Oni   nisu   bili  krivi   što  se


                  Sunčan nije više pojavio. Ni on nije bio kriv, pa zašto onda da se i

                  dalje ljuti!


                      Dječaci su saopštili Đurđevku:
   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110