Page 100 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 100

Znam — vas nestrpljivo kopka pitanje:

                      —Je li Ljutica uspio da ostvari svoje namjere?


                      Po svemu sudeći, jeste, kad već znamo da Sunčan nije došao

                      na ugovoreni sastanak s Jelenom. Kakav bi ga drugi ako ne taj

                      razlog mogao spriječiti?


                      —Ali     —   da   vidimo.    Ne   završava     se  uvijek   sve   onako    kako

                  neko zamisli. Možda se nije završilo ni ovoga puta.


                      Kad se približila ponoć, Jastreb se sa svojim patuljcima našao

                  u  borovoj    šumi    iznad   tvrđave.  Čekao      je  ugovoreni     znak,   bio   je


                  nemiran i nestrpljiv.

                      A kako i ne bi!      Te noći trebalo je da       se ostvari ili da zauvijek


                  propadne     njegov    veliki  san  o  slavi koju će    mu donijeti     Sunčanov

                  mač kad ga bude imao u rukama.


                      A koliko je tek bio nestrpljiv Ljutica!

                      Patuljak     koji  se   prihvatio    da   ukrade     vatreni   mač    imao     je

                  namjeru     da  se  oko   ponoći    neopaženo      uvuče    u  Sunčanovu      sobu.


                  To   je  bilo  najvažnije     u  čitavom     planu,   jer  sve   što  je  iza  toga

                  trebalo da uslijedi — moglo se lako izvesti.


                      Ljutica je čekao.

                      Jastreb je čekao.


                      Tvrđavski      patuljci,  koji   su  se  kao   i  uvijek   okupili   u  velikoj

                  sali, čekali su da mine ponoć pa da se raziđu na spavanje.


                      Na nebu su mirno treperile zvijezde.

                      Kroz planinu je šumio vjetar.


                      Ništa nije pokazivalo da noć može biti burna i nevesela.


                      Sve   je  počelo   neočekivano      i ne  onako    kako   smo dosad      mislili

                  da će početi.


                      Pred   samu    ponoć    pojavilo    se  u  sali  desetak  dobro    naoružanih

                  patuijaka koji su opkolili Ljuticu i rekli mu:
   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105