Page 100 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 100
Znam — vas nestrpljivo kopka pitanje:
—Je li Ljutica uspio da ostvari svoje namjere?
Po svemu sudeći, jeste, kad već znamo da Sunčan nije došao
na ugovoreni sastanak s Jelenom. Kakav bi ga drugi ako ne taj
razlog mogao spriječiti?
—Ali — da vidimo. Ne završava se uvijek sve onako kako
neko zamisli. Možda se nije završilo ni ovoga puta.
Kad se približila ponoć, Jastreb se sa svojim patuljcima našao
u borovoj šumi iznad tvrđave. Čekao je ugovoreni znak, bio je
nemiran i nestrpljiv.
A kako i ne bi! Te noći trebalo je da se ostvari ili da zauvijek
propadne njegov veliki san o slavi koju će mu donijeti Sunčanov
mač kad ga bude imao u rukama.
A koliko je tek bio nestrpljiv Ljutica!
Patuljak koji se prihvatio da ukrade vatreni mač imao je
namjeru da se oko ponoći neopaženo uvuče u Sunčanovu sobu.
To je bilo najvažnije u čitavom planu, jer sve što je iza toga
trebalo da uslijedi — moglo se lako izvesti.
Ljutica je čekao.
Jastreb je čekao.
Tvrđavski patuljci, koji su se kao i uvijek okupili u velikoj
sali, čekali su da mine ponoć pa da se raziđu na spavanje.
Na nebu su mirno treperile zvijezde.
Kroz planinu je šumio vjetar.
Ništa nije pokazivalo da noć može biti burna i nevesela.
Sve je počelo neočekivano i ne onako kako smo dosad mislili
da će početi.
Pred samu ponoć pojavilo se u sali desetak dobro naoružanih
patuijaka koji su opkolili Ljuticu i rekli mu:
