Page 95 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

Upravo će tako biti kad ih dovede pred Sunčana, kad ih

pozove da pođu sa njim u šumu.

Nije bio samo zadovoljan što je vrijeme toga dana prolazilo

sporo iako je lutao obalom rijeke, plašio divlje patke sakrivene u

ševaru, lovio ribe. Ćesto je pogledao prema planini i pitao se:

—Gdje može biti to tajanstveno jezero?

Ali nikako nije mogao da odredi pravo mjesto, planina je bila

ogromna. Jezero je moralo biti tako sakriveno da niko osim

patuljaka i ptica nije mogao do njega doći. Jer da je mogao —

neko iz sela bi ga već našao.

Hoće li, zaista, vidjeti ptice zlatnih kljunova?

Sigurno kad je Sunčan rekao.

Uhvatiće jednu i donijeti u selo, napraviće joj kavez i čuvati je

kao oko u glavi.

Ali više od svega zanosila ga je pomisao da će jahati na

jelenima kroz divlju šumu, stazama kojima gaze samo zvijeri.

Dotad nije vidio nijednog jelena. Slušao je samo priče o njima,

priče koje su ga uvijek uzbuđivale — ništa više. Čak je ponekad