Page 92 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 92

Znao je, ali ne potpuno. Ljutica je imao dva lica, umio je da se

                  pretvara, da krije svoja prava osjećanja i namjere. Kad je trebalo,


                  hvalio   je  Sunčana;     da   je  trebalo  on   bi  plakao,   samo     da  dokaže

                  svoju odanost.


                      Patuljci su ga smatrali uobraženjakovićem — i to je sve.

                       Sunčan ga nije volio. Osjećao je da se iza njegovih riječi krije


                  neiskrenost,       iza    postupaka       slavoljubivost,       ali   nikad     nije

                  posumnjao da bi Ljutica mogao postati izdajnik.

                      Ljutica je radio oprezno.


                      Ljutica    je  znao   da  se  svakim     pogrešno     učinje-nim     korakom

                  mogu     srušiti  svi  njegovi    planovi.    Dugo    je  provjeravao     i  samog


                  Jastreba.    Dugo     i  postepeno      budio    je   u  njemu     zavist    prema

                  Sunčanu     i  tek  kad  se  zavist   pretvorila   u  mržnju,    povjerio    mu   je


                  svoje    prave    namjere.      Tako    se   konačno      i  učvrstilo     njihovo

                  prijateljstvo.


                      Ne jedanput Sunčan se nalazio u velikoj opasnosti. Smrt ga je

                  vrebala    i  u  tvrđavi  i  u  planini.  Zahvaljujući    samo    strahu   iz  koga


                  se   rađala    Jastrebova      neodlučnost,       Ljutica     je  vrlo  često      u

                  posljednji čas morao da odustaje od svojih planova.

                      Vi se sad pitate:


                      — Zar Ljutica nije mogao da ubije Sunčana u šumi iz zasjede,


                  negdje na spavanju?

                      Mogao     je,  razumije    se.  Mogao     je  bar  pokušati   i  nije  on  samo


                  jedanput    razmišljao     o tome.   Ali   Ljutica   je  znao  i nešto   drugo:   da

                  bez   Jastrebove     pomoći,     bez   sile,  nikad   ne   bi  postao    poglavica


                  plemena. A Jastreb, kao što ste već čuli, nije bio sasvim siguran u

                  sebe   ni  u  potpunu     odanost    patuljaka    svoga    plemena.     I  na  obali

                  jezera    patuljci   su   pjevali    pjesme     o  Sunčanu,      pričali   priče   o


                  Zaboravljenoj Zemlji i o Pahuljici.
   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97