Page 91 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 91
— Pobrinuo sam se i za to. Našao sam odanog patuljka koji će
se u toku noći uvući u Sunčanovu sobu i ukrasti njegov mač.
— Ako je tako, pristajem! — izjavio je Jastreb. — Doći ću
prije ponoći u borovu šumu iznad tvrđave.
— Drago mi je da si konačno odlučio — rekao je Ljutica. —
Bez vatrenog mača Sunčan će biti nemoćan da nam se
suprotstavi, a ostale patuljke ćemo lako smiriti.
On je bio sasvim zadovoljan. Konačno se približavao njegov
dugo čekani čas, konačno će da potamni Sunčanova, a bljesne
njegova slava.
U tvrđavu se povratio još prije podne. Patuljci su spavali i
niko nije ni primijetio da je Ljutica nekud izlazio. A da je neko i
vidio Ljuticu kad je otišao iz tvrđave ili kad se povratio, ne bi
ništa posumnjao. Patuljci su često odlazili u šumu, sami i u
grupama, ostajali tamo i po nekoliko dana i noći.
Ljutica je legao, ali nije zaspao. Razmišljao je, snovao o
predstojećoj slavi. I ne samo to. U njegovoj glavi već je
sazrijevao novi plan: da prevari i samog Jastreba.
— Uobražena budala — govorio je. — Zar misli da ću mu
zaista prepustiti vatreni mač? Da ću pustiti iz ruku tako
dragocjeno oružje? Neka mi samo pomogne da Sunčanu pomrsim
konce, a onda, onda će i sam Jastreb vidjeti ko je Ljutica.
On je lako i brzo upoznao slabe strane svog saveznika i nije
mu slučajno kao protuuslugu ponudio Sunčanov mač. Laskao mu
je i pričao o predstojećoj slavi među patuljcima, a mislio je
suprotno: da je Jastreb glupan i kukavica i da će se bez muke
obračunati s njim.
Vi sad možete da me upitate:
— Pa kako to da Sunčan nije znao kakav je Ljutica?