Page 94 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

mi smeta.

—Neće doći noćas — odgovorio je Sunčan. — Možeš biti

miran.

—Ako neće noćas, neće nikad više — rekao je Ljutica u sebi.

— Ja ću naređivati u tvrđavi a ne ti.

U njegovim je očima zaiskrio čudan sjaj. Sunčan ništa nije

primijetio i otišao je od Ljutice kao i uvijek.

Noć je sve više osvajala zemlju, palile su se zvijezde i kroz

planinu duvao vjetar.

Podmukla noć.

Šta li će donijeti patuljcima u tvrđavi?

JELEN JE UZALUD ČEKAO

Malo je kad kažem da je Jelen nestrpljivije nego ikad

očekivao novo jutro. On je bio više nego nestrpljiv. On je bio i

uvrijeđen jer su dječaci posumnjali u njegovu priču.

—Moram ih uvjeriti — govorio je. — Moram ili će me zaista

smatrati lažovom.

Čitav dan je namjerno izbjegavao susrete s dječacima. Znao je

da bi se odmah poveo razgovor o patuljcima, a on upravo to nije

želio. Zašto da priča kad mu ne vjeruju, da sluša njihove

zajedljive primjedbe?

Važno je da istina neće ostati na njihovoj strani, da će kasnije

moći otvoreno pogledati u oči dječacima i upitati:

—A sad? Šta sad imate da kažete?

Dječaci će morati da obore oči pred njim. Počeće da mu se

izvinjavaju, a on će im reći:— Sve je u redu. Da sam bio na

vašem mjestu, možda bih i sam posumnjao u priču o patuljcima.