Page 98 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

šta je čuo o njemu.

Ali — zar bi mogao uvjeriti dječake opravdanjima koja je

nalazio za Sunčana?

Bez sumnje — ne bi!

Zato je šutio.

Zato nije ni pošao s dječacima u selo. Ostao je sam u tvrđavi,

obilazio zidove, zavirivao u tamne otvore. Postojala je mogućnost

da se Sunčan predomislio kad je vidio veliku grupu dječaka, kad

je čuo njihove razgovore.

Možda će se ipak pojaviti kad vidi da je Jelen ostao sam.

Ne, nije se pojavio. Jelen je uzalud čekao do podne i otišao iz

tvrđave uvrijeđen i ljut.

Je li imao pravo da se ljuti?

Imao je — nema spora jer više nije postojala nikakva

mogućnost da uvjeri dječake u istinitost svoje priče. Izgubiće

njihovo povjerenje, moraće da ih izbjegava i da se crveni kad god

započnu priču o patuljcima.

Nije se varao.

Među dječacima je nastao čitav mali rat, prepirkama više nije

bilo kraja. Jedni su branili Jelena, drugi su ga napadali.

Ali priča o Sunčanu donijela je ipak nešto novo.

Dječaci koji su dotad nosili lukove i strijele počeii su da prave

i nose drvene mačeve. Otoku na rijeci dali su novo ime —

Zaboravljena Zemlja. Izmislili su čitav niz novih igara — odlazili

čamcima uz rijeku, plovili kao što je nekad plovio Sunčan tražeći

Pahuljicu.

Pojavile su se i nove kape sa šiljatim vrhovima, napravljene

od kartona ili mlade drvene kore.