Page 90 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

—Kako loše? Šta se dogodilo?

—Sunčan je odlučio da krene u Zaboravljenu Zemlju.

Odvešće patuljke iz tvrđave. Ako sad ništa ne poduzmemo, ja

nikad neću postati poglavica, a ti nikad nećeš imati u rukama

vatreni mač.

Da biste mogli u potpunosti shvatiti ovaj razgovor, morate

znati: da su Ljutica i Jastreb odavno postali saveznici i da su

zajednički kovali planove protiv Sunčana. Ljutica je obećao

Jastrebu vatreni mač ako mu pomogne da postane poglavica, i

možete zamisliti koliko je Jastrebu laskala jedna takva ponuda,

jer je, ako ne više, a ono isto toliko koliko i njegov prijatelj bio

slavoljubiv. Istina, pogodbu je bilo lako napraviti, a teško

provesti u djelo. I jedan i drugi su se bojali Sunčana, znali su

dobro koliko su mu odani patuljci u tvrđavi i zato nisu ni

pokušavali da se nađu sa njim u otvorenom sukobu. Ali sad je

došlo vrijeme: ili — ili!

— Pa šta da radimo? — upitao je Jastreb.

— Sunčanovoj slavi mora doći kraj. Zašto da se o tebi ne

pjevaju pjesme, zašto da se patuljci cijelog svijeta ne ponose

tvojom hrabrošću?

— Kad bih samo imao u rukama vatreni mač — uzdahnuo je

Jastreb.

— Ja sam već rekao. Ako propustimo ovu priliku, nikad ga

nećeš imati.

— Znam da je tako. Ali još uvijek ne znam šta tražiš od mene.

— Da sakupiš svoje najodanije patuljke i da se sljedeće noći

nađeš u šumi iza tvrđave. Čekaćeš tamo sve dok ti s bedema ne

dam znak da su patuljci u tvrđavi pospali i da je put slobodan.

— A Sunčan? A njegov vatreni mač?