Page 90 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 90
—Kako loše? Šta se dogodilo?
—Sunčan je odlučio da krene u Zaboravljenu Zemlju.
Odvešće patuljke iz tvrđave. Ako sad ništa ne poduzmemo, ja
nikad neću postati poglavica, a ti nikad nećeš imati u rukama
vatreni mač.
Da biste mogli u potpunosti shvatiti ovaj razgovor, morate
znati: da su Ljutica i Jastreb odavno postali saveznici i da su
zajednički kovali planove protiv Sunčana. Ljutica je obećao
Jastrebu vatreni mač ako mu pomogne da postane poglavica, i
možete zamisliti koliko je Jastrebu laskala jedna takva ponuda,
jer je, ako ne više, a ono isto toliko koliko i njegov prijatelj bio
slavoljubiv. Istina, pogodbu je bilo lako napraviti, a teško
provesti u djelo. I jedan i drugi su se bojali Sunčana, znali su
dobro koliko su mu odani patuljci u tvrđavi i zato nisu ni
pokušavali da se nađu sa njim u otvorenom sukobu. Ali sad je
došlo vrijeme: ili — ili!
— Pa šta da radimo? — upitao je Jastreb.
— Sunčanovoj slavi mora doći kraj. Zašto da se o tebi ne
pjevaju pjesme, zašto da se patuljci cijelog svijeta ne ponose
tvojom hrabrošću?
— Kad bih samo imao u rukama vatreni mač — uzdahnuo je
Jastreb.
— Ja sam već rekao. Ako propustimo ovu priliku, nikad ga
nećeš imati.
— Znam da je tako. Ali još uvijek ne znam šta tražiš od mene.
— Da sakupiš svoje najodanije patuljke i da se sljedeće noći
nađeš u šumi iza tvrđave. Čekaćeš tamo sve dok ti s bedema ne
dam znak da su patuljci u tvrđavi pospali i da je put slobodan.
— A Sunčan? A njegov vatreni mač?