Page 85 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 85
— Zar je on pametniji i hrabriji od tebe? Zar ti ne bi mogao
biti poglavica plemena kao i on?
Zavist se u njemu lagano pretvarala u mržnju i u njegovoj
glavi sazrijevao je plan da smakne Sunčana i zauzme mjesto
poglavice. Samo ni sam sebi nije mogao da odgovori na pitanje:
kako.
Patuljci su bili odani Sunčanu. Nije imao na koga da se osloni
i nije mu ostalo ništa drugo nego da čeka i da se tješi:
—Doći će moj čas — govorio je. — Treba biti strpljiv i
oprezan.
Kad su patuljci donijeli odluku da krenu sa Sunčanom u
Zaboravljenu Zemlju, Ljutica je zaključio:
—Ako ih Sunčan odvede iz tvrđave, moji su planovi zauvijek
propali.
A tako je zaista i bilo.
Pa šta je uradio da spriječi odlazak?
Nemojte sad da pitate. To je čitavo poglavlje priče i ispričaću
vam kad dođe vrijeme. A dotle — da vidimo kako se završila noć
u tvrđavi jer su bijeli odsjaji na istoku već nagovještavali skoro
svitanje.
Kad je Zvjezdana prestala da pjeva, u sali je još dugo vladala
tišina, a Jelen nije mogao da ne kaže:
—Nikad nisam čuo ovakvu pjesmu. I nikad je neću zaboraviti.
—Zvjezdana pjeva kao slavuj — odgovorio je Sunčan i odmah
nastavio: — Mogli bismo je zamoliti da još pjeva, ali vrijeme je
da se razilazimo. Kad osvane drugi dan, dođi opet u tvrđavu,
dovedi svoje prijatelje. Ja ću vas čekati i povesti u planinu.
Patuljci su već počeli da napuštaju salu. Zvjezdana je odnijela
svoju zlatnu harfu. Sunčan je izveo dječaka na bedem tvrđave, iz-