Page 85 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

— Zar je on pametniji i hrabriji od tebe? Zar ti ne bi mogao

biti poglavica plemena kao i on?

Zavist se u njemu lagano pretvarala u mržnju i u njegovoj

glavi sazrijevao je plan da smakne Sunčana i zauzme mjesto

poglavice. Samo ni sam sebi nije mogao da odgovori na pitanje:

kako.

Patuljci su bili odani Sunčanu. Nije imao na koga da se osloni

i nije mu ostalo ništa drugo nego da čeka i da se tješi:

—Doći će moj čas — govorio je. — Treba biti strpljiv i

oprezan.

Kad su patuljci donijeli odluku da krenu sa Sunčanom u

Zaboravljenu Zemlju, Ljutica je zaključio:

—Ako ih Sunčan odvede iz tvrđave, moji su planovi zauvijek

propali.

A tako je zaista i bilo.

Pa šta je uradio da spriječi odlazak?

Nemojte sad da pitate. To je čitavo poglavlje priče i ispričaću

vam kad dođe vrijeme. A dotle — da vidimo kako se završila noć

u tvrđavi jer su bijeli odsjaji na istoku već nagovještavali skoro

svitanje.

Kad je Zvjezdana prestala da pjeva, u sali je još dugo vladala

tišina, a Jelen nije mogao da ne kaže:

—Nikad nisam čuo ovakvu pjesmu. I nikad je neću zaboraviti.

—Zvjezdana pjeva kao slavuj — odgovorio je Sunčan i odmah

nastavio: — Mogli bismo je zamoliti da još pjeva, ali vrijeme je

da se razilazimo. Kad osvane drugi dan, dođi opet u tvrđavu,

dovedi svoje prijatelje. Ja ću vas čekati i povesti u planinu.

Patuljci su već počeli da napuštaju salu. Zvjezdana je odnijela

svoju zlatnu harfu. Sunčan je izveo dječaka na bedem tvrđave, iz-