Page 81 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

svejedno, jer se patuljci nisu više nikad povratili na Mjesečeve

Poljane. Oni su čitavo jedno proljeće, ljeto i jesen lutali

planinama. Kad su počeli da padaju mrazovi, kad se nad planine

nadvio dah ledene zime, stigli su do stare tvrđave na brdu i

odlučili da tu ostanu dok ne okopne snjegovi. A ostali su mnogo

duže — čitav niz godina, jer su se u tvrđavi osjećali dobro, jer su

bili uvijek zaštićeni i od vremenskih nepogoda i od neprijatelja.

U PODZEMLJU TVRĐAVE

Čuli ste sad kako je Sunčan dospio do stare tvrđave, a čuli ste

i kako je iznenadio Jelena na bedemu.

Malo pleme patuljaka s Mjesečevih Poljana postalo je pod

Sunčanovim vođstvom snažno i srećno. I Sunčan se među njima

osjećao sve bolje, više nije pomišljao da ih napusti i da nastavi

život kao vitez lutalica. Ali već duže vremena on je sve češće

pomišljao na povratak u Zaboravljenu Zemlju. Upravo pred

Jelenovu posjetu donio je konačnu odluku: da krene do najbližih

morskih obala, a odatle morem u Zaboravljenu Zemlju. Računao

je na pomoć bijelih galebova, na staro prijateljstvo i nadao se da

njegova plovidba neće dugo trajati.

Čitavo pleme je pristalo da pođe sa njim i u tvrđavi su vršene

već posljednje pripreme za veliki put. Jelen je dospio na bedem u

jeku tih priprema i da je došao kasnije, ne bi zatekao patuljke. Da

je došao ranije, ko zna bi li se Sunčan uopšte pojavio.

Prije ne bi nego bi.

Tih dana on je bio veseo nije se više bojao da će otkrivanje

tajne tvrđavskog podzemlja ugroziti opstanak patuljaka i isamo

tome Jelen može da zahvali što njegovo čekanje nije bilo