Page 81 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 81
svejedno, jer se patuljci nisu više nikad povratili na Mjesečeve
Poljane. Oni su čitavo jedno proljeće, ljeto i jesen lutali
planinama. Kad su počeli da padaju mrazovi, kad se nad planine
nadvio dah ledene zime, stigli su do stare tvrđave na brdu i
odlučili da tu ostanu dok ne okopne snjegovi. A ostali su mnogo
duže — čitav niz godina, jer su se u tvrđavi osjećali dobro, jer su
bili uvijek zaštićeni i od vremenskih nepogoda i od neprijatelja.
U PODZEMLJU TVRĐAVE
Čuli ste sad kako je Sunčan dospio do stare tvrđave, a čuli ste
i kako je iznenadio Jelena na bedemu.
Malo pleme patuljaka s Mjesečevih Poljana postalo je pod
Sunčanovim vođstvom snažno i srećno. I Sunčan se među njima
osjećao sve bolje, više nije pomišljao da ih napusti i da nastavi
život kao vitez lutalica. Ali već duže vremena on je sve češće
pomišljao na povratak u Zaboravljenu Zemlju. Upravo pred
Jelenovu posjetu donio je konačnu odluku: da krene do najbližih
morskih obala, a odatle morem u Zaboravljenu Zemlju. Računao
je na pomoć bijelih galebova, na staro prijateljstvo i nadao se da
njegova plovidba neće dugo trajati.
Čitavo pleme je pristalo da pođe sa njim i u tvrđavi su vršene
već posljednje pripreme za veliki put. Jelen je dospio na bedem u
jeku tih priprema i da je došao kasnije, ne bi zatekao patuljke. Da
je došao ranije, ko zna bi li se Sunčan uopšte pojavio.
Prije ne bi nego bi.
Tih dana on je bio veseo nije se više bojao da će otkrivanje
tajne tvrđavskog podzemlja ugroziti opstanak patuljaka i isamo
tome Jelen može da zahvali što njegovo čekanje nije bilo