Page 79 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 79

Sunčan je ušao prvi.

                      Začuđeni i ohrabreni, pojurili su za njim patuljci s Mjesečevih


                  Poljana.

                      Oni   u  dvorcu    nisu   još  uspjeli   ni  da  se  snađu,   a  bitka   je  bila

                  završena.     Ko    nije  pao,    pobjegao     je,  i  kroz    dvorac    su   samo


                  odjekivali uzvici:

                      — Pobjeda! Pobjeda!


                      Dugo je trebalo da se patuljci smire ... Dugo im se činilo da

                      ipak nije sve gotovo. Te iste noći oni su rekli Sunčanu:


                      — Primi     najveću čast koju ti      možemo      ukazati.   Budi poglavica

                  našeg plemena!


                      Sunčan     nije   ni  očekivao     ni  bio   spreman     na   takvu   ponudu.

                  Dotad     nikad    nije  ni   pomišljao     da   se   negdje    zaustavi,     pa   je


                  odgovorio patuljcima:


                      — Pustite     me    do   zore    da   razmislim,     jer   kažu    da   je  dan

                  pametniji od noći.


                      — Čekaćemo!        —    obradovali     su  se  patuljci.  —    I  stotinu  zora

                  ćemo čekati ako ustreba.


                      Čitavu    tu  noć   niko   nije  spavao.    U  bijelom    dvorcu    se  slavila

                  pobjeda, igralo se i sviralo tako bučno da se začudio i sam mjesec


                  kad je oko ponoći zavirio u planinu.

                      Sunčan     je  mogao    biti  zadovoljan.    Ali  nije  bio  veseo.   Pa  ipak,


                  kad je planula zora, pozvao je sve patuljke s Mjesečevin Poljana i

                  rekao im je:

                      — Odlučio sam da prihvatim vašu ponudu.


                      — Ura!     —   poviikali    su  u  jedan    glas  patuljci.   —    Sunčan  će


                  ostati s nama, Sunčan će biti naš poglavica.

                      Ali Sunčan je imao još nešto da kaže i nastavio je:


                      — Ne     znam    koliko  ću    ostati  s  vama.    Možda     mjesec,    možda
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84