Page 79 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 79
Sunčan je ušao prvi.
Začuđeni i ohrabreni, pojurili su za njim patuljci s Mjesečevih
Poljana.
Oni u dvorcu nisu još uspjeli ni da se snađu, a bitka je bila
završena. Ko nije pao, pobjegao je, i kroz dvorac su samo
odjekivali uzvici:
— Pobjeda! Pobjeda!
Dugo je trebalo da se patuljci smire ... Dugo im se činilo da
ipak nije sve gotovo. Te iste noći oni su rekli Sunčanu:
— Primi najveću čast koju ti možemo ukazati. Budi poglavica
našeg plemena!
Sunčan nije ni očekivao ni bio spreman na takvu ponudu.
Dotad nikad nije ni pomišljao da se negdje zaustavi, pa je
odgovorio patuljcima:
— Pustite me do zore da razmislim, jer kažu da je dan
pametniji od noći.
— Čekaćemo! — obradovali su se patuljci. — I stotinu zora
ćemo čekati ako ustreba.
Čitavu tu noć niko nije spavao. U bijelom dvorcu se slavila
pobjeda, igralo se i sviralo tako bučno da se začudio i sam mjesec
kad je oko ponoći zavirio u planinu.
Sunčan je mogao biti zadovoljan. Ali nije bio veseo. Pa ipak,
kad je planula zora, pozvao je sve patuljke s Mjesečevin Poljana i
rekao im je:
— Odlučio sam da prihvatim vašu ponudu.
— Ura! — poviikali su u jedan glas patuljci. — Sunčan će
ostati s nama, Sunčan će biti naš poglavica.
Ali Sunčan je imao još nešto da kaže i nastavio je:
— Ne znam koliko ću ostati s vama. Možda mjesec, možda