Page 79 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

Sunčan je ušao prvi.

Začuđeni i ohrabreni, pojurili su za njim patuljci s Mjesečevih

Poljana.

Oni u dvorcu nisu još uspjeli ni da se snađu, a bitka je bila

završena. Ko nije pao, pobjegao je, i kroz dvorac su samo

odjekivali uzvici:

— Pobjeda! Pobjeda!

Dugo je trebalo da se patuljci smire ... Dugo im se činilo da

ipak nije sve gotovo. Te iste noći oni su rekli Sunčanu:

— Primi najveću čast koju ti možemo ukazati. Budi poglavica

našeg plemena!

Sunčan nije ni očekivao ni bio spreman na takvu ponudu.

Dotad nikad nije ni pomišljao da se negdje zaustavi, pa je

odgovorio patuljcima:

— Pustite me do zore da razmislim, jer kažu da je dan

pametniji od noći.

— Čekaćemo! — obradovali su se patuljci. — I stotinu zora

ćemo čekati ako ustreba.

Čitavu tu noć niko nije spavao. U bijelom dvorcu se slavila

pobjeda, igralo se i sviralo tako bučno da se začudio i sam mjesec

kad je oko ponoći zavirio u planinu.

Sunčan je mogao biti zadovoljan. Ali nije bio veseo. Pa ipak,

kad je planula zora, pozvao je sve patuljke s Mjesečevin Poljana i

rekao im je:

— Odlučio sam da prihvatim vašu ponudu.

— Ura! — poviikali su u jedan glas patuljci. — Sunčan će

ostati s nama, Sunčan će biti naš poglavica.

Ali Sunčan je imao još nešto da kaže i nastavio je:

— Ne znam koliko ću ostati s vama. Možda mjesec, možda