Page 76 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

Zvjezdanin otac, poglavica plemena. A oni koji su ostali morali

su da se odreknu bezbrižnog i slobodnog života na Mjesečevim

Poljanama.

Poglavica pobjedničkog plemena je naredio da mu se na oštroj

kosi sagradi dvorac od kamena bijelog kao snijeg.

Patuljci s Mjesečevih Poljana su počeli da rade. Danju i noću

su kopali zemlju, danju i noću su stajali u vodi i vadili kamen iz

korita rijeke. Padali su od umora i gladi. Zaboravili su na radost,

na pjesmu. Ali kameni dvorac je rastao.

Koliko su ga godina gradili?

Možda pet, možda deset, možda mnogo više. Niko nije

zapisivao vrijeme.

Kad je završen, dvorac je bio bjelji od snijega, ljepši od sna.

Na oštrim vrhovima tornjeva blještali su dragulji, ogledale se u

njima zvijezde i sakupljali sunčevi zraci, koji su se zatim rasipali

po krošnjama borova i bojili ih čudnim bojama.

Dvorac je bio gotov. Ali patuljcima s Mjesečevih Poljana nije

postalo bolje. Radili su dalje za svoje gospodare, bez prestanka,

bez hade da će se na Mjesečeve Poljane vratiti stari život.

To je sve.

To je malo, jer ko bi mogao opisati sve što se događalo na

Mjesečevim Poljanama!

Zašto je Zvjezdana plakala?

Tog jutra su patuljci iz bijela dvorca naredili da se u planini

pronađe cvijeće mudrosti, da se donese poglavici, koji želi da od

njega napravi piće.

Gdje će pronaći takvo cvijeće — to niko nije ni pitao patuljke

s Mjesečevih Poljana. Pošli su svi, pošla je i Zvjezdana, i plačući

je tražila cvijeće mudrosti sve dok nije naišao Sunčan. A nije ga,