Page 76 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 76
Zvjezdanin otac, poglavica plemena. A oni koji su ostali morali
su da se odreknu bezbrižnog i slobodnog života na Mjesečevim
Poljanama.
Poglavica pobjedničkog plemena je naredio da mu se na oštroj
kosi sagradi dvorac od kamena bijelog kao snijeg.
Patuljci s Mjesečevih Poljana su počeli da rade. Danju i noću
su kopali zemlju, danju i noću su stajali u vodi i vadili kamen iz
korita rijeke. Padali su od umora i gladi. Zaboravili su na radost,
na pjesmu. Ali kameni dvorac je rastao.
Koliko su ga godina gradili?
Možda pet, možda deset, možda mnogo više. Niko nije
zapisivao vrijeme.
Kad je završen, dvorac je bio bjelji od snijega, ljepši od sna.
Na oštrim vrhovima tornjeva blještali su dragulji, ogledale se u
njima zvijezde i sakupljali sunčevi zraci, koji su se zatim rasipali
po krošnjama borova i bojili ih čudnim bojama.
Dvorac je bio gotov. Ali patuljcima s Mjesečevih Poljana nije
postalo bolje. Radili su dalje za svoje gospodare, bez prestanka,
bez hade da će se na Mjesečeve Poljane vratiti stari život.
To je sve.
To je malo, jer ko bi mogao opisati sve što se događalo na
Mjesečevim Poljanama!
Zašto je Zvjezdana plakala?
Tog jutra su patuljci iz bijela dvorca naredili da se u planini
pronađe cvijeće mudrosti, da se donese poglavici, koji želi da od
njega napravi piće.
Gdje će pronaći takvo cvijeće — to niko nije ni pitao patuljke
s Mjesečevih Poljana. Pošli su svi, pošla je i Zvjezdana, i plačući
je tražila cvijeće mudrosti sve dok nije naišao Sunčan. A nije ga,