Page 80 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 80
godinu. Nemojte tražiti nikakvo obećanje jer ću morati da se
vratim u Zaboravljenu Zemlju.
— I mi ćemo s tobom. Ići ćemo i na kraj svijeta ako bude
trebalo.
Tako je Sunčan ostao u bijelom dvorcu na Mjesečevim
Poljanama.
Vi možete da zapitate:
— Zašto je pristao da bude poglavica?
Ni on vam, siguran sam, ne bi umio to sasvim objasniti.
Čitavu se noć kolebao.
Čitavu je noć razmišljao o sebi, o svojoj neobičnoj sudbini.
— Zašto da sam lutam svijetom? — zaključio je na kraju. —
Možda ću među patuljcima lakše zaboraviti ono što se dogodilo.
Na Mjesečevim Poljanama je bilo zaista lijepo.
Ali Sunčanov mir nije dugo trajao. Zemlja ispod bijelog
dvorca počela je odjednom da podrhtava, popucali su kameni
zidovi. Potres se ponovio nekoliko puta i patuljci su morali da se
povuku daleko u šumu. Dobro su učinili jer kad su se ponovo
povratili, vidjeli su da je bijeli dvorac potpuno srušen, da su na
sve strane po Mjesečevim Poljanama ostale ogromne provalije.
— Šta sad da radimo ? — pitali su Sunčana.
— Potražićemo drugo mjesto. Svijet je velik, ne moramo da
živimo ovdje.
Patuljci su nerado napuštali svoj kraj, oni bi sigurno i poslije
potresa ostali na Mjesečevim Poljanama, ali nisu htjeli da se
suprotstave Sunčanu.
Na kosi među borovima ostale su iza njih ruševine bijeloga
dvorca. U njega su se vjerovatno naselile divlje zvijeri, a ko zna
nije li ga jednom potpuno uništio novi potres! Konačno, to je