Page 80 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

godinu. Nemojte tražiti nikakvo obećanje jer ću morati da se

vratim u Zaboravljenu Zemlju.

— I mi ćemo s tobom. Ići ćemo i na kraj svijeta ako bude

trebalo.

Tako je Sunčan ostao u bijelom dvorcu na Mjesečevim

Poljanama.

Vi možete da zapitate:

— Zašto je pristao da bude poglavica?

Ni on vam, siguran sam, ne bi umio to sasvim objasniti.

Čitavu se noć kolebao.

Čitavu je noć razmišljao o sebi, o svojoj neobičnoj sudbini.

— Zašto da sam lutam svijetom? — zaključio je na kraju. —

Možda ću među patuljcima lakše zaboraviti ono što se dogodilo.

Na Mjesečevim Poljanama je bilo zaista lijepo.

Ali Sunčanov mir nije dugo trajao. Zemlja ispod bijelog

dvorca počela je odjednom da podrhtava, popucali su kameni

zidovi. Potres se ponovio nekoliko puta i patuljci su morali da se

povuku daleko u šumu. Dobro su učinili jer kad su se ponovo

povratili, vidjeli su da je bijeli dvorac potpuno srušen, da su na

sve strane po Mjesečevim Poljanama ostale ogromne provalije.

— Šta sad da radimo ? — pitali su Sunčana.

— Potražićemo drugo mjesto. Svijet je velik, ne moramo da

živimo ovdje.

Patuljci su nerado napuštali svoj kraj, oni bi sigurno i poslije

potresa ostali na Mjesečevim Poljanama, ali nisu htjeli da se

suprotstave Sunčanu.

Na kosi među borovima ostale su iza njih ruševine bijeloga

dvorca. U njega su se vjerovatno naselile divlje zvijeri, a ko zna

nije li ga jednom potpuno uništio novi potres! Konačno, to je