Page 83 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

—A ja sam siguran u to i baš zato sam ga i doveo.

—Dobro kad je tako — zaključio je patuljak i udaljio se, iako

se jasno vidjelo da nije zadovoljan.

—Naš Ljutica je suviše nepovjerljiv — objasnio je Sunčan

dječaku. — Malo je nadmen, voli da stavlja primjedbe, da se

njegova riječ svuda čuje. Ali to ne treba da te zbunjuje, osjećaj se

slobodno kao kod svoje kuće.

Sunčan je pozvao Jelena da sjedne. U sali je ponovo postalo

bučno, odnekud se pojavila Zvjezdana i upitala Jelena:

—Kako se osjećaš među patuljcima?

—Nisam ni sanjao da ću se ovako osjećati.

—Drago mi je da si zadovoljan — nasmijala se Zvjezdana. —

I nadam se da ćeš još koji put da nas posjetiš.

—Ne znam jer to ne zavisi od mene.

—Ako ti želiš, onda je sve u redu — rekao je Sunčan. —

Istina, mi uskoro odlazimo, ali to ništa ne smeta. Kad drugi put

dođeš, povešću te u planinu, jahaćeš na jelenu, vidjećeš jezero

crvene boje i ptice zlatnih kljunova kakve nijedan dječak iz tvoga

sela nije vidio.

—Divno — uskliknuo je Jelen. — Mogu li povesti i svoje

prijatelje?

—Možeš — pristao je Sunčan. — Biće mi drago da se i s

njima upoznam.

—Hvala — rekao je Jelen. — Ne mogu ni da zamislim koliko

će ih to obradovati.

On ih je već video: kako jašu kroz planinu, kako jure obalama

tajanstvenog jezera.

A Sunčan, koji je želio da što bolje zabavi gosta, zamolio je

Zvjezdanu:— Donesi svoju harfu, zapjevaj nam pjesmu o