Page 83 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 83

—A ja sam siguran u to i baš zato sam ga i doveo.

                      —Dobro kad je tako — zaključio je patuljak i udaljio se, iako


                  se jasno vidjelo da nije zadovoljan.

                      —Naš      Ljutica   je  suviše    nepovjerljiv     —   objasnio     je  Sunčan

                  dječaku.    —    Malo    je  nadmen,      voli  da   stavlja  primjedbe,      da  se


                  njegova riječ svuda čuje. Ali to ne treba da te zbunjuje, osjećaj se

                  slobodno kao kod svoje kuće.


                  Sunčan je pozvao Jelena da sjedne. U sali je ponovo postalo

                  bučno, odnekud se pojavila Zvjezdana i upitala Jelena:


                      —Kako se osjećaš među patuljcima?

                      —Nisam ni sanjao da ću se ovako osjećati.


                      —Drago mi je da si zadovoljan — nasmijala se Zvjezdana. —

                  I nadam se da ćeš još koji put da nas posjetiš.


                      —Ne znam jer to ne zavisi od mene.

                      —Ako      ti  želiš,  onda   je  sve   u  redu   —    rekao   je  Sunčan.     —


                  Istina,  mi   uskoro    odlazimo,    ali  to  ništa  ne  smeta.    Kad   drugi   put

                  dođeš,    povešću     te  u  planinu,   jahaćeš    na  jelenu,   vidjećeš    jezero


                  crvene boje i ptice zlatnih kljunova kakve nijedan dječak iz tvoga

                  sela nije vidio.


                      —Divno       —   uskliknuo      je  Jelen.  —    Mogu     li  povesti   i  svoje

                  prijatelje?


                      —Možeš       —    pristao   je  Sunčan.    —    Biće   mi   drago    da  se  i  s

                  njima upoznam.


                      —Hvala — rekao je Jelen. — Ne mogu ni da zamislim koliko

                  će ih to obradovati.


                      On ih je već video: kako jašu kroz planinu, kako jure obalama

                  tajanstvenog jezera.


                      A   Sunčan,    koji  je  želio  da   što  bolje  zabavi    gosta,  zamolio     je

                  Zvjezdanu:—  Donesi              svoju    harfu,    zapjevaj    nam     pjesmu     o
   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88