Page 78 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

kolibicama, napravljenim od zemlje, lišća i paprati, živjeli

patuljci.

Glas o Sunčanovom dolasku se brzo raširio.

Patuljci su dojurili sa svih strana da vide i pozdrave Sunčana.

Bili su radosni, postali su odjednom sigurni. Kao da bijeli dvorac

nije više ni postojao.

— Pomozi nam — počeli su sa svih strana da mole Sunčana.

— Povedi nas da uništimo bijeli dvorac, da uništimo svoju

nesreću.

—Dobro — pristao je Sunčan. — Spremite se.

U malom naselju pod borovima započele su

užurbano ratne pripreme: izvučeni su iz starih skrovišta drveni

mačevi, zaoštreni kameni vrhovi strijela. Čekala se samo noć i

kad su nad planinom zaiskrile zvijezde, patuljci su se sakupili:

— Vodi nas, Sunčane!

U tišini, opkolili su sa svih Strana dvorac, a Sunčan je pošao

ravno na kapiju. Iza, njega preko travne poljane privlačili su se

patuljci spremni da svakog časka zaspu bedeme strijelama.

Zaustavio ih je oštar povik stražara: — Ko ide?

Odgovorio je Sunčan:

— Ide Sunčan iz Zaboravljene Zemlje. Otvarajte kapiju, hoću

da vidim vašeg poglavicu.

— U noći se kapija nikom ne otvara. Odlazi što prije ili ćeš

upamtiti gdje si došao.

Sunčan se razljutio. Potegao je mač i tog časa su se kao i

uvijek prosule vatrene zvijezde, zabrujala je planina. Popadali su

na zemlju patuljci s Mjesečevih Poljana, popadali su stražari na

bedemima. Začas je pod oštricbm mača prsnula kamena kapija —

put u dvorac je postao slobodan.