Page 78 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 78

kolibicama,      napravljenim        od   zemlje,     lišća   i  paprati,    živjeli

                  patuljci.


                      Glas o Sunčanovom dolasku se brzo raširio.

                      Patuljci   su  dojurili  sa  svih  strana da vide      i pozdrave    Sunčana.

                  Bili su radosni, postali su odjednom sigurni. Kao da bijeli dvorac


                  nije više ni postojao.


                      — Pomozi      nam    —   počeli   su  sa  svih   strana  da   mole   Sunčana.

                  —    Povedi     nas   da   uništimo     bijeli  dvorac,     da   uništimo     svoju

                  nesreću.


                      —Dobro — pristao je Sunčan. — Spremite se.


                      U malom naselju pod borovima započele su

                  užurbano     ratne   pripreme:     izvučeni    su  iz  starih   skrovišta    drveni


                  mačevi,    zaoštreni    kameni     vrhovi    strijela.  Čekala    se  samo    noć   i

                  kad su nad planinom zaiskrile zvijezde, patuljci su se sakupili:


                      — Vodi nas, Sunčane!

                  U   tišini,  opkolili   su   sa  svih  Strana    dvorac,    a  Sunčan     je  pošao

                  ravno    na  kapiju.   Iza,  njega   preko    travne   poljane    privlačili  su  se


                  patuljci    spremni     da    svakog  časka       zaspu     bedeme      strijelama.

                  Zaustavio ih je oštar povik stražara: — Ko ide?


                      Odgovorio je Sunčan:

                      — Ide    Sunčan    iz  Zaboravljene      Zemlje.    Otvarajte    kapiju,   hoću


                  da vidim vašeg poglavicu.

                      — U    noći   se  kapija   nikom    ne   otvara.   Odlazi    što  prije  ili  ćeš

                  upamtiti gdje si došao.


                      Sunčan     se  razljutio.   Potegao     je  mač    i  tog  časa   su  se  kao   i

                  uvijek prosule      vatrene   zvijezde,    zabrujala   je  planina.   Popadali    su


                  na  zemlju    patuljci   s  Mjesečevih     Poljana,    popadali    su  stražari   na

                  bedemima. Začas je pod oštricbm mača prsnula kamena kapija —


                  put u dvorac je postao slobodan.
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83