Page 77 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

razumije se, našla, jer nije znala ni kako izgleda to cvijeće. Pitala

je i Sunčana:

—Reci mi gdje da nađem to prokleto cvijeće.

—Nernoj ga više tražiti. I odgovori mi: ima li u tvom plemenu

ijedan patuljak koji bi bio spreman da pođe sa mnom u taj bijeli

dvorac?

—Tamo se ne ulazi tako lako. Tamo je kapija stalno zatvorena

i na bedemima stoje stražari.

—Ja ću ipak pokušati da uđem.

—Ubiće te. Nama će život postati još gori.

—Ne vjerujem da vam može biti gore nego što je sad.

—A ko si ti? — upitala je naglo Zvjezdana. —Odakle

dolaziš?

— Ja sam Sunčan iz Zaboravljene Zemlje.

Zvjezdana se toliko začudila da je jedva progovorila:

— Sunčan? Jesam li dobro čula?

— Zašto se toldko čudiš? Zar je moje ime toliko neobično?

— Za Sunčana su čuli svi patuljci.

Sada se Sunčan začudio. Zar je zaista moguće da je glas o

njemu prodro čak i u ove daleke planine gdje stižu samo ptice?

A ptice su, što Sunčan nije znao, i prenosile priču, a patuljci su

stvarali legende o njemu, o njegovom strašnom maču. Znali su da

Sunčan luta i čekali su da se pojavi i na Mjesečevim Poljanama.

— Ako Sunčan ne dođe, ako nam on ne pomogne, nikad više

neĆemo postati slobodni.

I eto — stigao je.

Zvjezdana je odjednom postala vesela i rekla:

— Patuljci će se obradovati kao djeca kada te vide.

Povela ga je u naselje pod borovim krošnjama, gdje su u