Page 66 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 66

izgubila svijest.

                      Sunčan nije smio mnogo da čeka, nije smio da oklijeva. Uzeo


                  je Pahuljicu u naručje i ponio do čuna na obali.

                      Galebovi     su  žurno prihvatili konope        i  pojurili  kroz  noć prema

                  sjeveru.


                      Sve je dobro prošlo.

                      Vjetrovi nisu ništa opazili, nisu pošli u potjeru.


                      U zoru, tek u zoru, mala Pahuljica je otvorila oči.               I  vidjela je:

                  iznad nje u prostoru plavog neba jure stotine bijelih galebova.
























































                      — Sanjam li ja to? — progovorila je ona.

                      — Ne    —    odgovorio     je  Sunčan.   —    Ti  si  slobodna,   ti  putuješ  u

                  Zaboravljenu Zemlju.


                      — Jesmo li daleko od olujnog zamka?
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71