Page 66 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 66
izgubila svijest.
Sunčan nije smio mnogo da čeka, nije smio da oklijeva. Uzeo
je Pahuljicu u naručje i ponio do čuna na obali.
Galebovi su žurno prihvatili konope i pojurili kroz noć prema
sjeveru.
Sve je dobro prošlo.
Vjetrovi nisu ništa opazili, nisu pošli u potjeru.
U zoru, tek u zoru, mala Pahuljica je otvorila oči. I vidjela je:
iznad nje u prostoru plavog neba jure stotine bijelih galebova.
— Sanjam li ja to? — progovorila je ona.
— Ne — odgovorio je Sunčan. — Ti si slobodna, ti putuješ u
Zaboravljenu Zemlju.
— Jesmo li daleko od olujnog zamka?
