Page 67 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 67

— Daleko smo, ne moraš da se bojiš.

                       Pahuljica    nije   odgovorila     odmah.     Niz   njene    blijede   obraze


                  potekie su suze, tople i krupne.

                      — Zašto     plačeš?   —   pitao   je  Sunčan.   — Sad     je  sve  prošlo,   sad


                  možeš biti vesela.

                      — Ja neću stići u Zaboravljenu Zemlju. Osjećam da mi se bliži


                  kraj.

                      —Ne govori tako. Ti si samo umorna, to će brzo proći.


                      —Neće      proći.   Znam    dobro    da  neće   proći   i  zato  te  moliim   da

                  zaustaviš čun      i  da  me  iskrcaš   na  obalu   koja   liči  na  Zaboravljenu


                  Zemlju. Hoću da još jednom vidim izlazak sunca, da se oprostim

                  s njim.


                       Sunčan je zaustavio čun.

                       Odabrao     je  mjesto   na  pustoj    obali  i  iznio  malu    Pahuljicu    na


                  visoku hrid ispod koje su jurili pjenušavi talasi.

                      Na obalu su se spustili bijeli galebovi, začuđeni i uznemireni.

                      Pahuljica    je  oživjela,   sjela  na  kamen    i  naslonjena    na  Sunčana


                  posmatrala     kako    se  pučinom    igraju   talasi,  kako   se  na  istoku  rađa

                  sunce.


                      —Dobro je! — rekla je — sad mi je dobro. Sunčan se

                      obradovao, a Pahuljica je upitala:


                      —Je li se srušila naša koraljna kućica? -— Ne znam. Ali

                      mislim da nije.


                      —I ja mislim. A jednom sam ipak sanjala da se srušila.

                      —Ako       se    srušila,   napravićemo        drugu.     Pomoći  će       nam


                  galebovi      i  ribe,   pomoći  će       nam     svi   patuljci    koji    žive   u

                  Zaboravljenoj Zemlji.

                      —Znam       da  će   pomoći.     Kad    se  vratiš  tamo,    pozdravi     sve  u


                  moje ime: patuljke i galebove, ribe i ptice.
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72