Page 69 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 69

More je prestalo da šumi.

                      Pahuljicu     su   sahranili    u  tišini  punoj    tuge   na   nepoznatoj      i


                  bezimenoj obali.

                      Kad se na vrhu stijene podigla humka, galebovi su rekli.


                      — Mi ćemo joj podići spomenik najljepši na

                  svijetu!


                      Poletjeli    su  odmah     na   sve  strane,   počeli    da  donose     srebrne

                  školjke i crvene koralje, da ih vezuju i slažu.


                      Do    noći  je  sve  bilo  gotovo.    Na   vrhu   hridi,   iznad   glave   male

                  Pahuljice, galebovi su podigli spomenik koji je danju blještao kao


                  purpur, noću prosipao srebrn sjaj kao mjesec.

                      Takav spomenik nigdje nije podignut dotada.

                      Takav spomenik nije podignut nikom.


                      Dugo     se  nije   znalo  čiji    je.  Ali  i  pored    toga,   kad   god    su

                  prolazili   pored    bezimene      hridi,  mornari     su  izlazili  na   palubu    i


                  skidali kape, uvjereni da je spomenik podignut nekom kome treba

                  odati počast.


                      A   galebovi     su   odlučili   da   održavaju     stražu    nad   grobom      i

                  dolijetali   svakog     jutra  i  svake   večeri    da  se  smjenjuju.     I  otada


                  nepoznata obala nije bila nikad sasvim pusta. Pahuljica nije ostala

                  sama.






                             KUDA ĆE GA ODVESTI DALEKI PUTEVI



                      Sunčanu     je  bilo  najteže.  Da   ga  je neko    slučajno   sreo,  neko ko

                  ga  je  ranije  vidio,   teško  da   bi  ga  mogao    prepoznati.     Tuga   mu    je


                  ugasila    sjaj   u   očima,     izbrazdala     lice   dubokim       borama,      na

                  njegovim se usnama nije pojavljivao osmijeh.


                      Lutao je obalom, usamljen kao pustinjak, odlazio daleko i opet
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74