Page 65 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 65

Sunčan    nije   imao    više  šta  da   kaže.   Pričvrstio   je  konope     za

                  pramen maloga čuna i pustio da ga galebovi vuku.


                       Galebovi su opet poletjeli.

                       Tako   brzo   nikad   nije  plovio    nijedan čun.     Nisu   mu   smetali   ni

                  talasi  ni  morske     struje.  A   ipak   je  Sunčanu     trebalo   deset   dana   i


                  deset noći da stigne do olujnog zamka.

                     Kad su se približili, galebovi su mu rekli: — Moramo biti


                   oprezni jer vjetrovi čuvaju Pahuljicu. U zamak se može ući samo

                   oko ponoći, kad oni pospu.


                      —Boriću se s vjetrovima — rekao je Sunčan.

                      —Ali     vjetrovi će    odnijeti   Pahuljicu    i  nikad  je  više  nećeš   naći


                  — odgovorili su galebovi.

                       Sunčan je razmislio i pristao da sačeka ponoč.


                      —Biću      oprezan     —   rekao    je.  —   Ovu    priliku   ne,  ne   smijem

                  proigrati.


                       A kako bi rado pošao tog istog časa!

                      Pahuljica    je  bila  obaviještena     o  Sunčanovom        dolasku.    Da   je


                  mogla,    da   nije  bila   bolesna,    izašla   bi  na  obalu,    tamo    gdje   su

                  padali    umorni     galebovi,     ukrcala    se   u   mali   Sunčanov  čun         i


                  odjedrila bi s njim preko mora u Zaboravljenu Zemiju.

                      Ali šta — kad nije mogla?


                      Ona je bila nestrpljiva.

                      Sunčan je bio nestrpljiv.

                      Tek   u  ponoć    mali čun    je  pristao  uz  obalu.   Vjetrovi    su  spavali


                  tvrdim    snom    i  nisu  opazili  Sunčana     kad  je  ušao  u  zamak,    kad   su

                  ga galebovi odveli tamo gdje je ležala Pahuljica.


                      — Brate! — uzviknula je Pahuljica kad je vidjela Sunčana.

                      — Sestro! — uzviknuo je Sunčan.


                      To   je  bilo   sve   što  su  izgovorili    jer  je  mala    Pahuljica    tada
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70