Page 60 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 60

odjednom      je  sve  na  zemlji    postalo   ljepše:   i  brda,  i  vode,  i  stara

                  tvrđava.


                      Koliko    je  samo    stvorenja    na  svijetu   nestrpljivo    očekivalo     taj

                  mjesečev     izlazak.  Čekali      su  ga   putnici   na   drumovima,       lovci  u

                  šumama, mornari na morima, ali je najvjerovatnije da ga niko nije


                  dočekao te noći s tolikom radošću kao Jelen.

                      — Zdravo, mjeseče! — viknuo je. — Zdravo, stari prijatelju.


                      Nikad    mu    dotad   mjesec    nije  izgledao    tako   veseo.   Posmatrao

                  ga  je  kako   se  podiže   i  znao   da će čitava    noć   biti  svijetla  i  da  ga


                  više ništa neće moći iznenaditi.


                      Čekao je ponoć i govorio sam sebi:

                      — Patuljci    se  neće   pojaviti   ni  prije  ni  kasnije.  Oni  uvijek   tako

                  rade.


                      Opipao     je  rukom     svoj  luk   i  strijele,  pa  čak  pokušao     i  da  se


                  zabavlja.     Zapeo     je  strijelu   i  počeo     da   nišani    u   usamljenu,

                  treperavu     zvijezdu.    Odapeo     je  tetivu,  dugo  čekao,      ali  zvijezda,


                  razumije     se,  nije  pala.  Treperila    je  i  dalje,  smijala  se  kao   da   je

                  htjela da kaže:


                      — Tvoje su strijele slabe. Tvoja ruka nije dovoljno jaka, ni oko

                  sigurno.


                      Jelen   je  to  i  sam  znao.   Spustio    je  luk  i  odmah    iza   toga  čuo

                  kako    se  neko    iza  njegovih     leđa   nasmijao.     Naglo    se  okrenuo     i


                  video:    osvijetljen    mjesečinom,       na   bedemu      je   stajao   patuljak.

                  Držao je u ruci luk i imao na glavi čudnu šiljatu kapu.


                      — Takvim      strijelama    nikad   nećeš   oboriti   zvijezdu —      rekao je.

                  — Nećeš oboriti ni pticu u letu, ni divlju zvijer. Ti si sigurno čuo


                  da  patuljci   strijelama    obaraju    zvijezde.    Uvjeravam      te  da  to  nije

                  tačno.   Samo    jednom,     davno,   ja  sam   oborio   zvijezdu    i  zarekao   se


                  da to više nikad neću učiniti.
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65