Page 61 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 61
Jelen nije mogao da progovori. Bio je uplašen, zadrhtale su
mu ponovo i ruke i noge.
Patuljak, koji je sve to video i očito želio da ga umiri, prišao je
još bliže i nastavio da govori:
— Znao sam da si ovdje i da čekaš patuljke. Došao sam prije
ponoći jer ne vjerujem da se osjećaš ugodno ovdje na bedemu.
Neću ti ništa učiniti, ne boj se. Sve što želim, to je — da
postanemo prijatelji.
— I ja ne želim ništa drugo — s mukom je pro-govorio Jelen.
— To mi je drago. To mi je neobično drago. Do zore ćeš biti
moj gost.
— Hvala — izgovorio je opet Jelen. Patuljak je prišao
još bliže i rekao:
— Meni je ime Sunčan. A tebi?
— Jelen.
Vi ste sad, čini mi se, začuđeni.
— Sunčan?
Je li to Sunčan iz Zaboravljene Zemlje, brat male Pahuljice?
Da.
To je bio on.
Kako je dospio u staru tvrđavu?
Budite još malo strpljivi. Doznaćete sve, jer prije toga treba da
se vratimo na more, tamo gdje smo ostavili Sunčana i Pahuljicu.
SREĆA KOJA NIJE DUGO TRAJALA
Ako ste zaboravili, sjetite se: galebovi su pronašli Sunčana
daleko na moru, daleko od olujnog zamka.
Kuda je sve lutao, koliko je morskih milja prebrodio?!
