Page 63 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

Sjetite se koliko ste samo puta odbacivali svesku kad niste mogli

da riješite najobičniji matematički zadatak. I koliko ste puta

zaključivali da napustite školu i da odete negdje gdje nema

profesora matematike.

Sunčanov zadatak je, priznaćete, bio teži od svih vaših

zadataka. Vi ste, konačno, uvijek imali mogućnost da pitate, niste

se mnogo ustručavali ni da prepišete iz tuđe sveske gotova

rješenja, a Sunčanu su sve takve mogućnosti bile uskraćene.

On je bio sam.

Kad mu je bivalo najteže, Sunčan se sjećao zakletve koju je

dao kovaču, Pahuljice, koja negdje plače za izgubljenom

slobodom, i onda bi opet govorio sam sebi:

— Naprijed! Ti ne smiješ klonuti.

Da se zabavi i utješi, pjevao je često pjesmu o Zaboravljenoj

Zemlji.

Negdje postoji zemlja ne

pitajte gdje! U suncu i

magli, u zagrljaju vjetrova

kraj mora ispod zv'jezda -

-naći je niko neće.

Negdje je postojala njegova zemlja, u koju se trebalo vratiti.

Ali negdje je živjela Pahuljica, bez koje se nije mogao vratiti.

Zvijezde su još uvijek šutjele kad bi ih pitao:

— Kažite mi gdje se nalazi olujni zamak!

Kakve su zemlje ostajale iza njegovih leđa, ka-

kve su bile ispred njega? Ko bi to znao.

Galebovi su ga zatekli na pučini, usred okeana, gdje ni ribe

rado nisu zalazile.