Page 63 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 63
Sjetite se koliko ste samo puta odbacivali svesku kad niste mogli
da riješite najobičniji matematički zadatak. I koliko ste puta
zaključivali da napustite školu i da odete negdje gdje nema
profesora matematike.
Sunčanov zadatak je, priznaćete, bio teži od svih vaših
zadataka. Vi ste, konačno, uvijek imali mogućnost da pitate, niste
se mnogo ustručavali ni da prepišete iz tuđe sveske gotova
rješenja, a Sunčanu su sve takve mogućnosti bile uskraćene.
On je bio sam.
Kad mu je bivalo najteže, Sunčan se sjećao zakletve koju je
dao kovaču, Pahuljice, koja negdje plače za izgubljenom
slobodom, i onda bi opet govorio sam sebi:
— Naprijed! Ti ne smiješ klonuti.
Da se zabavi i utješi, pjevao je često pjesmu o Zaboravljenoj
Zemlji.
Negdje postoji zemlja ne
pitajte gdje! U suncu i
magli, u zagrljaju vjetrova
kraj mora ispod zv'jezda -
-naći je niko neće.
Negdje je postojala njegova zemlja, u koju se trebalo vratiti.
Ali negdje je živjela Pahuljica, bez koje se nije mogao vratiti.
Zvijezde su još uvijek šutjele kad bi ih pitao:
— Kažite mi gdje se nalazi olujni zamak!
Kakve su zemlje ostajale iza njegovih leđa, ka-
kve su bile ispred njega? Ko bi to znao.
Galebovi su ga zatekli na pučini, usred okeana, gdje ni ribe
rado nisu zalazile.