Page 55 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 55
JELEN TRAŽI PATULJKE
Dječaci su rado slušali priče o patuljcima. Mnogi su sanjali
kako će se jednom sa njima sresti, sprijateljiti se, kako će im
patuljci pokazati sve do čega nisu mogli stići u staroj tvrđavi.
Mnogi nisu vjerovali i govorili su:
— U tvrđavi nema patuljaka. Da žive tamo, neko bi ih već
morao vidjeti.
I ne samo jedanput vodile su se oštre prepirke među
dječacima, čak je dolazilo i do tuče zbog patuljaka. A svi su imali
pravo: i oni koji su tvrdili da u tvrđavi žive patuljci i oni koji su to
pobijali. Imali su pravo, jer patuljke još niko nije ni sreo ni
razgovarao s njima.
Prepirkama oko patuljaka ne bi, sigurno, nikad bilo kraja da
Jelen nije izjavio:
—Kad se pojavi mjesec, ja ću provesti noć na bedemu tvrđave
i sačekati tamo patuljke. Ako se ijedan pojavi, uzeću mu luk sa
strijelama i donijeti u selo.
Dječaci su u prvi mah bili oduševljeni Jelenovom namjerom.
Ta kako i ne bi! Konačno će tajna o patuljcima biti objašnjena.
Ali su iza prvog oduševljenja uvidjeli koliko je Jelenov
poduhvat opasan i počeli su da ga zapitkuju:
— Zar ti neće biti strašno kad ostaneš sam u pustoj tvrđavi?
—Ako te patuljci odvedu i bace u tamnicu?
Mnogi su predlagali Jelenu:
— Odustani! Tvoja namjera je opasna, može se dogoditi
svašta.
Razumije se da ni Jelenu nije bilo prijatno poslije takvih
razgovora. Ali on nije bio od onih koji se lako kolebaju. Znao je