Page 55 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

JELEN TRAŽI PATULJKE

Dječaci su rado slušali priče o patuljcima. Mnogi su sanjali

kako će se jednom sa njima sresti, sprijateljiti se, kako će im

patuljci pokazati sve do čega nisu mogli stići u staroj tvrđavi.

Mnogi nisu vjerovali i govorili su:

— U tvrđavi nema patuljaka. Da žive tamo, neko bi ih već

morao vidjeti.

I ne samo jedanput vodile su se oštre prepirke među

dječacima, čak je dolazilo i do tuče zbog patuljaka. A svi su imali

pravo: i oni koji su tvrdili da u tvrđavi žive patuljci i oni koji su to

pobijali. Imali su pravo, jer patuljke još niko nije ni sreo ni

razgovarao s njima.

Prepirkama oko patuljaka ne bi, sigurno, nikad bilo kraja da

Jelen nije izjavio:

—Kad se pojavi mjesec, ja ću provesti noć na bedemu tvrđave

i sačekati tamo patuljke. Ako se ijedan pojavi, uzeću mu luk sa

strijelama i donijeti u selo.

Dječaci su u prvi mah bili oduševljeni Jelenovom namjerom.

Ta kako i ne bi! Konačno će tajna o patuljcima biti objašnjena.

Ali su iza prvog oduševljenja uvidjeli koliko je Jelenov

poduhvat opasan i počeli su da ga zapitkuju:

— Zar ti neće biti strašno kad ostaneš sam u pustoj tvrđavi?

—Ako te patuljci odvedu i bace u tamnicu?

Mnogi su predlagali Jelenu:

— Odustani! Tvoja namjera je opasna, može se dogoditi

svašta.

Razumije se da ni Jelenu nije bilo prijatno poslije takvih

razgovora. Ali on nije bio od onih koji se lako kolebaju. Znao je