Page 54 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 54

veseli. Da se udruže, igra bi bila divna.

                       Patuljci stražari moraju da budu oprezni i ne smiju da napuste


                  svoja mjesta. A dječaci i ne slute da ih prate njihove oči.

                       Svake godine patuljci iz tvrđave slave svoj praznik — praznik


                  proljeća.    Kad    procvjetaju     ljubičice,   kad   se   livade   ospu    žutom

                  jagorčevinom,       —    počinje    slavlje   koje   traje   po   nekoliko     noći.


                  Dolaze     im   gosti  iz  drugih    tvrđava,    dolaze    patuljci   iz  šumskih

                  pećina.   Svi   su  tad  okićeni   cvijećem,     svi  nose  šarene    vijence   oko

                  glave.   Tada   se  u  zidinama     tvrđave    mogu    da čuju    pjesme    i  zvuci


                  harfe,   mogu     da  se   vide   patuljci   kako    se  spuštaju    niz  brdo    do


                  izvora     rijeke.    Na     poljanama,       pored     izvora,     priređuju     se

                  takmičenja:     u  gađanju    strijelom,    u  mačevanju,     u  plivanju.    Tu  se

                  pobjedniku dodjeljuje        vijenac   napravljen     od  najljepšeg    cvijeća   sa


                  livada i planinskih proplanaka.

                       Oko izvora rijeke djevojke igraju kolo, a kad se zamore, voze


                  se  malim čunovima         i  tada  se  nad   vodom     razliježe   njihov    veseli

                  smijeh i pjesma koju prate harfe.


                       Možda je malo čudno što se patuljci tako bezbrižno zabavljaju

                  na   izvoru   rijeke  gdje   ih  mogu    iznenaditi    neželjeni    gosti.  Ali  oni


                  nemaju,     u  stvari,  čega    da   se  boje.   U   to  vrijeme     po  brdima     i

                  šumarcima       bdiju   njihovi    stražari.   A   sove   bez   prestanka     kruže


                  unaokolo i odmah ih obavještavaju ako se pojavi kakva opasnost.

                       Patuljci   su  uvijek   oprezni.    Ne   žele  da   ih  ljudi  vide  i  ako  se

                  dogodi da neko naiđe obalom rijeke, oni se odmah povlače.


                       Kad se završi praznik proljeća, kad se raziđu gosti, u tvrđavi i


                  na   izvoru    rijeke   zavlada    mir,   život   opet   poteče    svojim    starim

                  tokom.
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59