Page 54 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 54
veseli. Da se udruže, igra bi bila divna.
Patuljci stražari moraju da budu oprezni i ne smiju da napuste
svoja mjesta. A dječaci i ne slute da ih prate njihove oči.
Svake godine patuljci iz tvrđave slave svoj praznik — praznik
proljeća. Kad procvjetaju ljubičice, kad se livade ospu žutom
jagorčevinom, — počinje slavlje koje traje po nekoliko noći.
Dolaze im gosti iz drugih tvrđava, dolaze patuljci iz šumskih
pećina. Svi su tad okićeni cvijećem, svi nose šarene vijence oko
glave. Tada se u zidinama tvrđave mogu da čuju pjesme i zvuci
harfe, mogu da se vide patuljci kako se spuštaju niz brdo do
izvora rijeke. Na poljanama, pored izvora, priređuju se
takmičenja: u gađanju strijelom, u mačevanju, u plivanju. Tu se
pobjedniku dodjeljuje vijenac napravljen od najljepšeg cvijeća sa
livada i planinskih proplanaka.
Oko izvora rijeke djevojke igraju kolo, a kad se zamore, voze
se malim čunovima i tada se nad vodom razliježe njihov veseli
smijeh i pjesma koju prate harfe.
Možda je malo čudno što se patuljci tako bezbrižno zabavljaju
na izvoru rijeke gdje ih mogu iznenaditi neželjeni gosti. Ali oni
nemaju, u stvari, čega da se boje. U to vrijeme po brdima i
šumarcima bdiju njihovi stražari. A sove bez prestanka kruže
unaokolo i odmah ih obavještavaju ako se pojavi kakva opasnost.
Patuljci su uvijek oprezni. Ne žele da ih ljudi vide i ako se
dogodi da neko naiđe obalom rijeke, oni se odmah povlače.
Kad se završi praznik proljeća, kad se raziđu gosti, u tvrđavi i
na izvoru rijeke zavlada mir, život opet poteče svojim starim
tokom.
