Page 49 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 49

—    Ima   slavujevo     grlo   —    govorili    su.   —    Kad    naraste,   u

                  čitavom kraju neće biti takvog pjevača.


                      Jelen je najradije pjevao na obali rijeke, naveče, dok se u vodi

                  kupao mjesec i umivale zvijezde.


                       Jelen je umio da pjeva i volio je da pjeva.

                       Mi smo ga rado slušali.


                       Ponekad, samo ponekad, bio je nezadovoljan i govorio nam je:

                      —    Nemam      više  šta  da  pjevam.     Dosadno      je  uvijek  ponavljati


                  iste  pjesme.    Dosadno     je  i  živjeti  stalno  u  jednom   mjestu.   Poći ću

                  jednom niz rijeku da vidim gdje nestaje ova voda, da čujem nove


                  pjesme i da se onda vratim u selo.

                      Mi   smo    dobro    poznavali     Jelena   i  ne  bi  nas  iznenadilo    da   je


                  ostvario svoju namjeru. On nas je uvijek nečim iznenađivao: ili bi

                  donio    iz  šume    malog    zeca   ili  pticu,  ili  bi  otkrio  negdje    kakvo


                  tajanstveno mjesto i vodio nas da nam ga pokaže.

                      Ali   sve  što  je  dotad činio,    postalo   je  sitno  kad   je  uspio  da  se

                  popne    na  bedem     tvrđave.   To  mu    je  konačno    učvrstilo   dugotrajnu


                  slavu među dječacima.

                      Jelen se osjećao u tvrđavi kao kod kuće.


                      Poznavao je sve njene kutke, sve do čega se moglo stići. Samo

                  tajna vrata za podzemlje ni on nije mogao pronaći.


                      Rekao     sam    već   o   svojoj   odluci    da   najprije   posjetim     staru

                  tvrđavu.


                      I  evo,  ja  se  već   penjem    uz   brdo,   istom   onom    stazom     kojom

                  sam    se  prije  toliko   godina    penjao,    i  čini  mi   se  da  ću   tamo,   u


                  tvrđavi,   naći   Jelena    kako   juri  oko    zidina   ili  pjeva  na   visokom

                  bedemu.      Da  ću    sresti   još  mnogo      dječaka,    starih   poznanika      i


                  prijatelja. Ali — to su bile samo moje želje.

                      Tvrđava     je  bila   pusta.   Iznad   kula    stražara   vijala   su  se  jata
   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54