Page 45 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 45

Dakle, počnimo!

                      Ne   treba   vas,   nadam     se,  uvjeravati    da  sam    i  ja  bio  kao   vi,


                  dječak.   Istina,  bilo  je  to  davno,   ali  šta  mari  —   ono   što  je  bilo  ne

                  može    se   izbrisati.  Volio    sam    igru,  imao    sam   dobre    prijatelje   i


                  priznajem:     nisam    poslije    završenog     predavanja      u  školi   dolazio

                  kući na vrijeme. Zadržavao sam se u vrbacima pored rijeke, lovio


                  ribu   i  plivao    s  drugovima       do   usamljenog       otočića    gdje    smo

                  napravili    kućicu     od   vrbova    pruća    i  u  kojoj    smo  čuvali     naše

                  najdragocjenije      stvari.   Ali   najčešće    i  najradije   posjećivao      sam


                  staru tvrđavu na brdu ispod koga je izvirala naša rijeka.










































                       Da  ne  bi  bilo  zabune,    moram     vam   odmah     kazati:   živio  sam   u

                  selu, ispod planine kojoj se nije mogao sagledati kraj. I još nešto:


                  otišao   sam   iz  sela  rano,  kad   sam   završio    osnovnu    školu,   i  nisam

                  imao prilike da se ponovo vratim tamo punih petnaest godina.


                       Mnogo, zar ne?

                       Ipak — bolje ikad nego nikad, kaže poslovica, a i ja sam tako


                  nešto kazao kad sam se ponovo, jednog dana, našao u selu.
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50