Page 44 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

galebove i slutila je skoru smrt.

Zabrinuli su se galebovi pa su svakoga dana i svake noći

dolijetali u olujni zamak, u njenu sobu, i pokušavali da je utješe.

Pahuljica je postajala sve slabija.

Njena jedina želja bila je još: da vidi Sunčana, da se oprosti s

njim. Ali on nije dolazio, galebovi su ga uzaludno tražili.

Pahuljica se konačno pomirila s mišlju da neće dočekati

Sunčana. I umrla bi sigurno jedne večeri kad je sjao mjesec, kad

su pored obale pjevale ribe, da u sobu nije dojurio zamoreni galeb

i uzviknuo:

—Našli smo tvog brata Sunčana.

Pahuljica nije imala snage da se podigne, da progovori. Samo

su niz njene blijede obraze potekle suze.

TVRDAVA NAD IZVOROM RIJEKE

Vi, koji čitate ovu knjigu, očekujete sigurno nastavak priče o

Sunčanu i Pahuljici. Lijepo je to, ali ja vas moram zamoliti da

malo pričekate.

Vi sad pitate:

— Zašto?

Imam odgovor:

— Zato što moram da vam kažem kome sam i gdje sam prvi

put pričao o Sunčanu i Pahuljici.

Vi se sad, čini mi se, bojite da će vam pričanje postati

dosadno. A ja vas unaprijed uvjeravam da neće ako je ono što ste

već pročitali bilo zanimljivo. Jer sve što sad namjeravam da

ispričam nije bez veze s onim što ste prethodno saznali o Sunčanu

i Pahuljici.