Page 51 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 51

—Znam, — odgovorio mi je — ali ja ću se ipak popeti.

                      Razmišljao      sam   nekoliko časaka       dok   me   crnokosi    dječak   nije


                  upitao:

                      —Jeste li čuli da u ovoj tvrđavi žive patuljci?


                      —Zivjeli     su  —    rekao   sam.   —    Poznavao     sam   dječaka    koji   je

                  jednom bio među njima.


                      —Među patuljcima? — upitali su u jedan mah svi dječaci.


                      —Da,     među     patuljcima    —    nasmijao    sam    se.  —   Cijelu   jednu

                  noć je proveo s njima.


                      —Pričajte nam o tome — povikali su dječaci. — Pričajte kako

                  se to dogodilo.


                      — Dobro,       kad    želite,   ispričaću     vam.     Samo      da    najprije

                  sjednemo, jer moja priča neće biti tako kratka.


                      — Tim     bolje   —    obradovali     su   se  dječaci.   —    Imamo      dosta

                  vremena.


                      Sjeli smo pored zida, na travu opuhanu vjetrovima.

                      I ja samo počeo da pričam.






                                            PRAZNIK PROLJEĆA



                      Noću    stara   tvrđava   izgleda čudno.      Na   vrhu   brda   u  mjesečevu

                  sjaju ona podsjeća na ogromnu sablast i ljudi izbjegavaju da se u


                  to  vrijeme    nađu    u  njenoj    blizini.   Boje   se,  jer  o  tvrđavi    kruže

                  mnogobrojne        priče.  Neki    uporno    tvrde   da   tamo    još  uvijek   živi


                  starica     koja    je    ostala    posljednja       da    brani     tvrđavu      od

                  neprijateljskog      napada.    Dugo     je  s  bedema     sipala   na   napadače


                  vrelu vodu i rastopljenu smolu, a kad joj je nestalo i vode i smole,

                  povukla se negdje u tajne prostorije i ostala tamo. Ponekad samo


                  izlazi da obiđe zidine, sačeka zoru sjedeći na kamenu, pa se opet
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56