Page 51 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

—Znam, — odgovorio mi je — ali ja ću se ipak popeti.

Razmišljao sam nekoliko časaka dok me crnokosi dječak nije

upitao:

—Jeste li čuli da u ovoj tvrđavi žive patuljci?

—Zivjeli su — rekao sam. — Poznavao sam dječaka koji je

jednom bio među njima.

—Među patuljcima? — upitali su u jedan mah svi dječaci.

—Da, među patuljcima — nasmijao sam se. — Cijelu jednu

noć je proveo s njima.

—Pričajte nam o tome — povikali su dječaci. — Pričajte kako

se to dogodilo.

— Dobro, kad želite, ispričaću vam. Samo da najprije

sjednemo, jer moja priča neće biti tako kratka.

— Tim bolje — obradovali su se dječaci. — Imamo dosta

vremena.

Sjeli smo pored zida, na travu opuhanu vjetrovima.

I ja samo počeo da pričam.

PRAZNIK PROLJEĆA

Noću stara tvrđava izgleda čudno. Na vrhu brda u mjesečevu

sjaju ona podsjeća na ogromnu sablast i ljudi izbjegavaju da se u

to vrijeme nađu u njenoj blizini. Boje se, jer o tvrđavi kruže

mnogobrojne priče. Neki uporno tvrde da tamo još uvijek živi

starica koja je ostala posljednja da brani tvrđavu od

neprijateljskog napada. Dugo je s bedema sipala na napadače

vrelu vodu i rastopljenu smolu, a kad joj je nestalo i vode i smole,

povukla se negdje u tajne prostorije i ostala tamo. Ponekad samo

izlazi da obiđe zidine, sačeka zoru sjedeći na kamenu, pa se opet