Page 51 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 51
—Znam, — odgovorio mi je — ali ja ću se ipak popeti.
Razmišljao sam nekoliko časaka dok me crnokosi dječak nije
upitao:
—Jeste li čuli da u ovoj tvrđavi žive patuljci?
—Zivjeli su — rekao sam. — Poznavao sam dječaka koji je
jednom bio među njima.
—Među patuljcima? — upitali su u jedan mah svi dječaci.
—Da, među patuljcima — nasmijao sam se. — Cijelu jednu
noć je proveo s njima.
—Pričajte nam o tome — povikali su dječaci. — Pričajte kako
se to dogodilo.
— Dobro, kad želite, ispričaću vam. Samo da najprije
sjednemo, jer moja priča neće biti tako kratka.
— Tim bolje — obradovali su se dječaci. — Imamo dosta
vremena.
Sjeli smo pored zida, na travu opuhanu vjetrovima.
I ja samo počeo da pričam.
PRAZNIK PROLJEĆA
Noću stara tvrđava izgleda čudno. Na vrhu brda u mjesečevu
sjaju ona podsjeća na ogromnu sablast i ljudi izbjegavaju da se u
to vrijeme nađu u njenoj blizini. Boje se, jer o tvrđavi kruže
mnogobrojne priče. Neki uporno tvrde da tamo još uvijek živi
starica koja je ostala posljednja da brani tvrđavu od
neprijateljskog napada. Dugo je s bedema sipala na napadače
vrelu vodu i rastopljenu smolu, a kad joj je nestalo i vode i smole,
povukla se negdje u tajne prostorije i ostala tamo. Ponekad samo
izlazi da obiđe zidine, sačeka zoru sjedeći na kamenu, pa se opet