Page 70 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 70

se vraćao: morskoj hridi, grobu male Pahuljice.

                      Galebovi      su   pokušavali     da   ga   utješe,   nudili   su   mu    svoju


                  pomoć.


                      — Odvući ćemo tvoj čun u Zaboravljenu Zemlju — govorili su

                  mu. — Neće proći ni deset sunčevih rađanja, a ti ćeš biti tamo.

                      — Ne mogu da se vratim u Zaboravljenu Zemlju — odgovarao


                  im je Sunčan. — Ne mogu da se vratim bez Pahuljice.


                      Ali   vječno    nije   mogao     ostati  ni   na  nepoznatoj      obali   među

                  galebovima.      I  jednom,    kad   su  se  galebovi    smjenjivali     na  straži,

                  kad je nad obalom vladala mrtva tišina, popeo se na hrid i rekao:


                      — Pahuljice,      ja  odlazim!     Ne   znam     kuda,    ali  ovdje   više   ne


                  mogu     da  ostanem.     Tuga    bi  me   ubila,   razum    bi  mi   se  pomutio.

                  Ako    ikad  dođem     u  Zaboravljenu      Zemlju,    pozdraviću      sve  u  tvoje

                  ime.


                      Galebovi su ga slušali i plakali.

                      Ribe koje su tog jutra isplovile na morsku pučinu da dočekaju


                  rađanje sunca nisu zapjevale.

                      Sunčan     nije  govorio    dugo.   Nije  mogao     da  govori.    Žurno,   kao


                  da bježi, spustio se sa stijene i obratio se galebovima:

                      — Vi,    prijatelji,  što  obilazite  sva  mora,    vi ćete  možda     stići  i  u

                  Zaboravljenu      Zemlju.    Ako    stignete,   kažite   svima   da   je  Pahuljica


                  mrtva.

                      Tako se oprostio.


                      Tako    je  krenuo    od  obale   u  širok,  nepoznat     svijet.  Bilo  mu    je

                  svejedno kuda, na koju stranu će ga putevi odvesti.


                      Možda bi učinio pametnije da se ipak vratio u svoju zemlju.

                      Ali — ko bi to mogao pouzdano tvrditi i zato je, mislim, bolje


                  da  i  ne  pokušavamo       donositi   bilo  kakav    sud.  Pustimo     ga  da  luta

                  — i to je sve.
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75