Page 36 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

najdragocjenije u njihovim kolibama. Ispratili su ga do obale i

sačekali da se mali čun otisne na pučinu.

Dugo su mahali kopljima.

Dugo su pljeskali rukama.

Vikali!

Jesu li se radovali što je Sunčan otplovio?

Vjerovatno — da!

U njegovim se rukama nalazio vatreni mač, i patuljci su bili i

dalje uvjereni da ih je posjetio sin najvećeg vrača. Otada su slavili

taj dan kao praznik. Očekivali su da će se Sunčan jednog takvoga

dana pojaviti, pa su mu svake godine pripremali najljepše darove.

A Sunčanu nije bilo ni na kraj pameti da se vrati među

patuljke divljake. Njega su morile druge brige i na drugu stranu

vodili daleki morski putevi.

U OLUJNOM ZAMKU

Da zvijezde nisu prevarile Sunčana?

Ne!

Pahuljicu su zaista odnijeli južni vjetrovi u svoj zamak na

pustom otoku. A kakav je bio taj zamak i kad je sagrađen, ne zna

se sasvim pouzdano. Ali nešto se ipak zna: da su se nekad na tom

otoku podizale samo ogromne stijene i da su ponekad navraćali

oblaci da se odmore. I ničeg više nije bilo. Kamen, a okolo —

voda. Nije bilo ničeg dok vjetrovi nisu odlučili da se tu nastane.

Tek tada počele su na otoku da se događaju čudne stvari. Vjetrovi

su počeli da podižu svoj zamak. Pozvali su u pomoć munje i

gromove da im klešu i razbijaju stijene, pozvali su morsku vodu

da i ona učini šta može. Počelo je da se radi bez prestanka.