Page 32 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

da oprobate oštricu moga mača?

Nije bilo odgovora.

Patuljci nisu bili ljubazni. Da su mu kojim slučajem oduzeli

mač, kao što su mu oduzeli luk i strijele, ko zna kako bi Sunčan

prošao. Ali s mačem, kojim se mogao svakog časa poslužiti, on se

osjećao sasvim sigurno i pustio je da vidi šta će patuljci divljaci

poduzeti.

— Ustani! — naredili su mu — i pođi s nama.

— Kuda? -— upitao je Sunčan.

— Vidjećeš! Ti si naš zarobljenik, ne smiješ ništa da pitaš.

Sunčan je pošao s nadom da će od patuljaka, kad se smire i

doznaju zašto putuje morima, saznati nešto o olujnom zamku.

Nije se bojao jer je lako mogao da se obračuna i s čitavom

vojskom divljaka.

Vodili su ga ispod drveća, od čijih se krošanja nije vidjelo

nebo — do poljane na kojoj su bile podignute kolibice, a u sredini

gorjela vatra.

Čim su opazili zarobljenika, istrčali su iz kolibice

mnogobrojni patuljci, počeli da viču, da igraju, da plješću

rukama.

— Hoćemo li ga odmah na vatru? — pitali su.

Sunčan je tek tada shvatio da se nalazi među pravim

divljacima, ali je ostao miran i pustio da ga odvedu pred najveću

kolibu, iz koje se izvukao patuljak čudna izgleda. Imao je na glavi

kapu napravljenu od najraznovrsnijeg ptičijeg perja, poskakivao

je u hodu, govorio nešto što ni Sunčan, a očito ni patuljci nisu

razumjeli.

Na poljani je prestala graja, svi okupljeni patuljci su