Page 31 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

ga zarobe. Sunčan je morao da se dohvata mača, da se brani i

nagoni u bijeg tu neobičnu vojsku drekavaca.

Svuda — gdje god bi pristao, čekali su ga susreti s neobičnim

stanovnicima divljih obala. A morao je da se zaustavlja, da traži

hranu i vodu, da pita za olujni zamak. Možda se baš tu, na jugu,

nalazilo ostrvo o kome su govorile zvijezde. Možda će ga

poslužiti sreća.

Sunčan je bio prvi putnik iz Zaboravljene Zemlje koji je stigao

na jug. On je prvi vidio majmune i papagaje, prvi slušao riku

krvožednih lavova. I često se pitao:

— Zive li i ovdje patuljci? Ako žive, možda oni znaju gdje se

nalazi olujni zamak.

Tražio ih je po obalama, po kamenim pećinama pored mora,

tražio u prašumama i u krunama drveća.

Ali patuljaka nije bilo.

Ne — prevario sam vas.

Pojavili su se iznenada, kad ih Sunčan nije očekivao, izašli su

iz šume na obalu i opkolili ga dok je spavao. Naoružani kopljima

i kamenim sjekiricama, spretni i brzi kao majmuni, ličili su na

prave divijake.

Dugo su zatvarali krug oko Sunčana dogovarajući se

pokretima ruku i glasovima, koji su ličili na ptičije, dugo im je

trebalo da se odluče da priđu sasvim blizu. Uzeli su mu luk i

strijele i tek tada, smatrajući da je razoružan i bezopasan, počeli

da viču.

Sunčan se probudio, ali nije mogao brzo da se snađe. Čim je

pokušao da se podigne, patuljci su mu oštrim vrhovima svojih

kopalja stavili do znanja da je zarobljen.

— Da se ne šalite? — upitao je začuđeno Sunčan. — Ili želite