Page 26 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 26

— Ovog      puta  smo    propali   —   govorili   su  uplašeni    mornari.    —

                  Kapetan se zbunio, izdaje pogrešne komande.


                      Vjetrovi su zaista zbunili kapetana, prvi put nakon dugog niza

                  godina što ih je proveo na moru.


                      — Šta    se  to  sa  mnom    zbiva?   —   ljutio  se  kapetan. —      Šta  se  to

                  uopšte    danas    zbiva?    Vjetrovi     su  poludjeli,    more    je  poludjelo,


                  nebo je poludjelo. Šta je to?


                      A   svakog  časa      postajalo    je  sve  strašnije.   Vjetrovi    su   gonili

                  jedrenjak čas     na   jednu, čas    na  drugu   stranu,   talasi  su  ga  podizali

                  visoko prema nebu i bacali nazad u dubinu.


                      — Šta da radimo? — pitali su mornari.


                      — Izdržaćemo        —   odgovarao      je  kapetan.   —   Ako    ne  izdržimo,

                  propali smo.

                       Tako je prošao cijeli dan.


                       Tako je prošla i cijela noć.


                      Vjetrovi su govorili:

                      — Ovo     je  zaista čudna     lađa.  Druga    bi  odavno    potonula,    druga

                  ne bi izdržala ni pola dana.


                      Čak    su  se   i  oni  bili  zamorili,  čak    su  pomišljali     da  napuste

                  bitku.


                      Zar će pustiti lađu da im umakne?

                      Zar će se povući pobijeđeni kao i sjeverni vjetrovi?


                      I  navaljivali   su  novom     snagom     ne  dozvoljavajući      posadi    lađe

                  da se odmori i da se pribere.


                      Kapetan     je  u  početku   mislio    da  je  neočekivano     upao    u  vrtlog

                  vjetrova i nadao se da će brzo probiti obruč i izvući lađu. A kad je


                  novi dan smijenio noć i nije donio nikakve promjene, postalo mu

                  je  jasno   da  se  prevario.    Tek   tada   je  počeo   da   ga  hvata   strah,   a

                  morao je da hrabri mornare, koji su sve češće uzvikivali:
   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31