Page 26 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 26
— Ovog puta smo propali — govorili su uplašeni mornari. —
Kapetan se zbunio, izdaje pogrešne komande.
Vjetrovi su zaista zbunili kapetana, prvi put nakon dugog niza
godina što ih je proveo na moru.
— Šta se to sa mnom zbiva? — ljutio se kapetan. — Šta se to
uopšte danas zbiva? Vjetrovi su poludjeli, more je poludjelo,
nebo je poludjelo. Šta je to?
A svakog časa postajalo je sve strašnije. Vjetrovi su gonili
jedrenjak čas na jednu, čas na drugu stranu, talasi su ga podizali
visoko prema nebu i bacali nazad u dubinu.
— Šta da radimo? — pitali su mornari.
— Izdržaćemo — odgovarao je kapetan. — Ako ne izdržimo,
propali smo.
Tako je prošao cijeli dan.
Tako je prošla i cijela noć.
Vjetrovi su govorili:
— Ovo je zaista čudna lađa. Druga bi odavno potonula, druga
ne bi izdržala ni pola dana.
Čak su se i oni bili zamorili, čak su pomišljali da napuste
bitku.
Zar će pustiti lađu da im umakne?
Zar će se povući pobijeđeni kao i sjeverni vjetrovi?
I navaljivali su novom snagom ne dozvoljavajući posadi lađe
da se odmori i da se pribere.
Kapetan je u početku mislio da je neočekivano upao u vrtlog
vjetrova i nadao se da će brzo probiti obruč i izvući lađu. A kad je
novi dan smijenio noć i nije donio nikakve promjene, postalo mu
je jasno da se prevario. Tek tada je počeo da ga hvata strah, a
morao je da hrabri mornare, koji su sve češće uzvikivali: