Page 25 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

rugaju: ,,Vi ste obrukali sve vjetrove. Niste mogli potopiti običan

jedrenjak."

—Ni vi ga ne biste mogli potopiti.

—Mi ćemo ga potopiti. Mi ćemo vam pokazati šta možemo.

Tako je jedrenjak plovio u susret novoj opasnosti. Vjetrovi su

ga čekali u vodama južnih mora na nepreglednoj pučini, i

dočekali su ga.

Začas je nebo postalo tamno, uznemirilo se, zaurlalo i

zapjenilo se more. Podigli su se ogromni talasi i pojurili na sve

strane, čak do dalekih obala.

Ribe su se žurno spuštale u dubine, tamo gdje je voda bila

mirna, gdje nije dopirao zvižduk vjetra.

Oblaci su zatvorili vidik i činilo se da je nad more pala noć.

Na jedrenjaku je dugo odjekivalo zvono i pozivalo na uzbunu.

Mornari su se ustrčali po palubi, spuštali jedra čudeći se otkud

najednom takvo nevrijeme. Ali kapetan nije bio uznemiren. Ne

jedanput je izmakao vjetrovima i olujama, ne jedanput je izveo

lađu iz najvećih opasnosti. Bio je uvjeren da mu se nikad ništa ne

može dogoditi. Ipak je morao da kaže:

— Ovo nije obično nevrijeme. Izgleda da će dugo trajati i da

ćemo se morati teško boriti s njim.

Pokušao je da odredi pravac vjetra i nije uspio. Nije uspio jer

su vjerovi navaljivali sa svih strana: s istoka i zapada, i s juga i

sjevera, i navaljivali su sve žešće. Talasi su udarali u bokove lađe,

zaplju-skivali palubu, a nad vodom među oblacima odjekivala je

grmljavina i bljeskale su munje.

Dan se zaista pretvorio u noć.

More se pretvorilo u čeljust strašne životinje, moru je postalo

tijesno među obalama. Izgledalo je — preplaviće čitavu zemlju.