Page 23 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

lako da ih uvjeri, on će ih povesti i pokazati im malu djevojku

zlatne kose i reći:

— Našao sam je tamo. Našao sam je i poveo je sa sobom da

vas uvjerim.

I znao je još nešto: da će poslije toga još mnogo njih zaželjeti

da vide Pahuljicu, da će mnogi za nju ponuditi novac i zlato.

Ponudiće sigurno: bogati trgovci, vlasniei cirkusa, kraljevi. I

on će prodati Pahuljicu. Zašto ne?! Kupiće novi jedrenjak i

otploviti opet u Zaboravljenu Zemlju da dovede drugu djevojku,

da ih dovede mnogo.

Tako je, eto, mislio kapetan.

A Pahuljica?

Ona ni slutila nije kakvu joj sudbinu pripremaju.

Njena tuga je svakim danom postajala sve teža, svaku noć je

sanjala o koraljnoj kućici na bijeloj stijeni o proplancima punim

cvijeća. I pitala je galebove:

—Da niste iz Zaboravljene Zemlje? Da niste vidjeli mog brata

Sunčana?

Ali ne žive svi galebovi u Zaboravljenoj Zemlji. Mnogo je

obala, mnogo je mora i mnogo galebova. Teško je među njima

bilo naći one iz Zaboravljene Zemlje. Teško — i zato nijedan

galeb nije mogao da utješi Pahuljicu.

—Ne poznajemo tu zemlju — odgovarali su joj oni. — Ne

poznajemo ni tvoga brata Sunčana.

Pahuljica je bila uporna i često je pitala. Možda će se među

galebovima ipak naći jedan koji će umjeti nešto da joj kaže, koji

će znati gdje se nalazi Zaboravljena Zemlja i odnijeti tamo njenu

poruku.

Mnogi su joj galebovi obećali: „Ako ikad stignemo u