Page 18 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

kućica bila je prazna.

Sunčan nije ni pomislio da spava. Do zore je imao dovoljno

vremena da se pripremi za put.

;
—Kad sam isprobao mač, zašto da ne isprobam i strijele —
rekao je sam sebi. — Da vidim obaraju li zvijezde s neba.

Popeo se na vrh najviše hridi, razbudio galebove. Dugo je

zatezao luk, dugo nišanio usamljenu zvijezdu nad Zaboravljenom

Zemljom.

Konačno, strijela se otrgla sa tetive i poletjela kroz tamnu noć,

pojurila k nebu.

Sunčan je čekao.

Zvijezda je treperila na istom mjestu i nije bilo nikakvog

izgleda da će pasti.

— Promašio sam — zaključio je. — Ili se stari kovač našalio.

Ali ne!

Zvijezda se odjednom otkinula sa plavognebeskog svoda i

počela da pada. Iza nje je ostajao trag, blještav kao zmajev rep.

Sunčan je obradovan uzviknuo:

—Pogodio sam.

Zvijezda se srušila u more ne sasvim daleko od obale.

Nekoliko galebova poletjelo je tamo, ali nisu našli ništa osirm

uzburkanih talasa i riba koje su uplašeno bježale.

Kovač se nije šalio. Ali Sunčan se odmah pokajao što je

oborio zvijezdu. Učinilo mu se da su ostale zvijezde počele

plakati i rekao je sam sebi:

Dobro je da znam kakav luk nosim, ali zvijezde neću više

gađati.