Page 13 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 13
goditi.
Na kraju je zaključio da ode kod kovača iz Vatrenih Pećina i
da od njega zatraži savjet.
Krenuo je odmah i još prije nego što su se rodile zvijezde,
stigao je u brda, u područje Vatrenih Pećina, gdje je
usamljeničkim i tajanstvenim životom živio kovač — patuljak.
Zatekao je kovača kako sjedi na kamenu ispred pećine, u kojoj
su bljeskali odsjaji vječne vatre, u koju niko osim njega nije
zavirivao. Vatra je izbijala iz utrobe zemlje i kovač je na njoj
kovao vrškove strijela, mačeva, sve što je bilo potrebno
patuljcima u Zaboravljenoj Zemlji.
—Kakva te nevolja tjera u ovo doba? — upitao je zamorenog
Sunčana.
—Velika nevolja. Danas je do naše obale doplovio jedrenjak i
odnio moju sestru Pahuljicu.
—To je zaista velika nevolja. To se nikada dosad nije
dogodilo u Zaboravljenoj Zemlji.
—Došao sam da tražim savjet. Ti si upamtio mnogo godina, ti
si najstariji i najmudriji među patuljcima, ti mi reci: šta da radim.
Kovač nije odgovorio odmah. Gladio je rukom svoju dugu
bradu i razmišljao je.
—Da sam mlad kao ti, — rekao je napokon — pošao bih
preko mora da tražim Pahuljicu.
—Mislio sam na to. Ali ko će mi kazati gdje da je nađem?
—Niko ti to neće moći kazati.
—Onda ću čitavog života uzalud lutati po beskrajnom moru.
—Možda.
—I neću naći Pahuljicu.