Page 9 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

Vjetrovi su bili pobijeđeni i povukli su se.

Galebovi su bili začuđeni i nisu mogli da se smire, da se

nagledaju lađe kojoj vjetrovi nisu mogli ništa da učine.

Ne manje bila je začuđena i uznemirena Pahuljica. Prvi put u

životu vidjela je lađu i ljude, koji su ličili na divove, kad su se

iskrcali na obalu i našli na domaku koraljne kućice. Tek tada je

zaključila:

—Trebalo je da se sakrijem negdje. Ako me nađu, ko zna šta

se može dogoditi.

Ali već je bilo kasno. Mornari su primijetili kućicu od crvenih

koralja i povikali:

—Ovdje neko živi! Ovo nije pusta zemlja.

Pošli su ivicom obale prema koraljnoj kućici.

Pahuljica ih je pratila pogledom, a onda, ne znajući više šta drugo

da radi, izašla je napolje iz koraljne kućice.

—Ako me moje rođene oči ne varaju, — uzviknuo je jedan od

mornara — došli smo u zemlju patuljaka.

—Zaista, — dodao je drugi — i meni se tako čini.

Brzo su se okupili oko Pahuljice, počeli da se raspituju: kako

se zove zemlja u koju su stigli, ko živi u njoj. Bili su znatiželjni,

zavirivali u koraljnu kućicu, ali nisu mogli ući unutra.

—Ima li u blizini izvora slatke vode? — upitali su Pahuljicu.

—Mnogo ih ima u mojoj zemlji — odgovorila je ona. — Ako

hoćete, mogu vas odvesti do njih.

—Odvedi nas — zamolili su je mornari. — Žedni smo, a

moramo da se obezbijedimo za dalju plovidbu.

Pahuljica ihje odvela do najbližeg izvora. Mornari su pili, a

zatim su dugo punili burad i nosili ih na jedrenjak. Kad je sve bilo

gotovo, počeli su se pripremati za odlazak, a kapetan je rekao