Page 5 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 5
i to. Događalo se da ode sa Sunčanom u planinu crnih borova,
gdje nisu dopirali šumovi mora, gdje se umjesto galebova krika
čulo urlikanje kurjaka ili rika jelena.
Ista zemlja —a dva svijeta!
U sjenkama borova, u krilu planine, bilo je sve drukčije.
Kuckali su djetlići, pjevali slavuji, prikradale se iz gustih čestara
divlje zvijeri. U granama se igrao vjetar, u bistrim jezerskim
vodama kupale se zlatokljune ptice i divni, bijeli labudovi.
Nigdje tu nije bilo sasvim pusto, sasvim tiho.
Danima su Sunčan i Pahuljica lutali planinom, spavali na
travnim poljanama, umivali se rosom sa cvijeća, brali jagode
krupne kao orasi i pečurke slađe od meda.
Pili su vodu na izvorima mladosti.
Pili su vodu na izvorima ljepote.
Poznavali su jezik ptica i razgovarali s njima, poznavali su
jezik divljih zvijeri i nisu ih se bojali. Jahali su na jelenima i
kurjacima, odlazili u posjete medvjedima. Pred njima se nigdje
