Page 2 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 2
Negdje postoji zemlja. Ne
pitajte gdje! U suncu i
magli, u zagrljaju
vjetrova. Kraj mora, ispod
zv'jezda —naći je niko
neće.
U ZABORAVLJENOJ ZEMLJI
Zaboravljena Zemlja!
Pretpostavljam da će vaše prvo pitanje biti:
— A gdje se nalazi ta zemlja i kakva je?
Ali ja vam neću moći odgovoriti sasvim tačno jer ne znam sve
o njoj. Znam samo da se prostirala na sjeveru, uz more, da su je
vjetrovi često obilazili, talasi umivali, da su se na vrhovima
njenih planina odmarali oblaci, a na kamenim obalama bijeli
galebovi. U noćima punog mjeseca pjevale su na pučini ribe koje
su izlazile iz nepoznatih dubina, iz carstva u koje ljudsko oko nije
nikad zavirilo. Pjevale su do zore i onda odlazile, umorne i vesele,
da sačekaju drugu mjesečevu noć. A dok su ribe odlazile, podizali
su se sa hridina probuđeni galebovi i polijetali na istok da
pozdrave sunce. Dugo, dugo su nad morem odjekivali njihovi
krici.
Znam još nešto: da su lađe oprezno zaobilazile obale
Zaboravljene Zemlje. Zbog vjetrova, sigurno, koji su se naglo
dizali, uzburkavali vodu i slali na morsko dno sve što im se našlo
na putu. Zbog priča o brodovima koji se nisu vratili, o mornarima
koji su zavedeni pjesmom riba otišli u morske dubine i ostali
tamo.
