Page 4 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

ne mogu da tvrdim da su moja predviđanja sasvim tačna.

Jedno je ipak sigurno: da su Sunčan i Pahuljica bili zadovoljni,

bezbrižni i slobodni kao ptice, da im nije bilo ni tijesno ni

dosadno u Zaboravljenoj Zemlji.

Pahuljica je imala zlatnu kosu i glas čist kao kap planinske

vode. Pred sunčev zalazak izlazila je iz koraljne kućice na bijele

stijene i tamo, sve do rađanja zvijezda, pjevala. I tada su sa svih

strana dolijetali galebovi da je slušaju, a ribe svirači podizali se iz

vode da je prate. Pahuljica je, zaista pjevala divno. Da je neko

nepoznat naišao u to vrijeme pored obale Zaboravljene Zemlje,

sigurno bi pomislio: to pjeva morska sirena. I sačekao bi drugo

veče da čuje zavodljive melodije, bio bi nestrpljiv kao što su bili

nestrpljivi i bijeli galebovi kad se Pahuljica ne bi pojavila u

uobičajeno vrijeme ili kad se uopšte ne bi pojavila. A događalo se