Page 11 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 11
koji je bio spreman za polazak.
Podigla se voda iz najdubljih dubina, spustili se nad obalu crni
oblaci, sijevnule munje, zapraštali gromovi.
Ali kao da je imao čarobnu moć, kao da je imao krila —
jedrenjak je isplovio na pučinu. Dugo su ga pratili vjetrovi, dugo
su ga pratili galebovi, dok se konačno nisu uvjerili da je sve
uzalud.
Konačno se na obali Zaboravljene Zemlje pojavila nepotopiva
lađa, došao je legendarni kormilar koga će slaviti pomorci po
svima lukama, po svima morima, pozivati ga da im priča: kako je
pobijedio vjetrove, kakva je zemlja u koju ranije niko nije stigao.
Kad su se vjetrovi povukli i more smirilo, kad je prošla
opasnost, zapjevali su mornari na palubi jedrenjaka. Bili su veseli
i zadovoljni. Moći će uskoro da se hvale u lukama da su se
ukotvili na obali Zaboravljene Zemlje, moći će da im pokažu
malu Pahuljicu.
Nju su smjestili u kabinu i ostavili tamo da plače i tuguje. A
ona je zaista plakala tako gorko da bi se sažalilo i najokrutnije
srce. Plakala je za bratom Sunčanom, za izgubljenom srećom, za
svim što je ostalo iza nje i što više nikad neće vidjeti.
Ko zna dokle će otploviti jedrenjak?
Ko zna kakva je sudbina čeka?
PRAZNA JE KORALJNA KUĆlCA
Sunčan se vraćao iz planine kasno, tog istog dana. Nosio je
nisku ulovljene divljači i bio zadovoljan. Takva lovačka sreća nije
ga odavno pratila.
— Obradovaću Pahuljicu — mislio je. — Dugo me već čeka,