Page 11 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

koji je bio spreman za polazak.

Podigla se voda iz najdubljih dubina, spustili se nad obalu crni

oblaci, sijevnule munje, zapraštali gromovi.

Ali kao da je imao čarobnu moć, kao da je imao krila —

jedrenjak je isplovio na pučinu. Dugo su ga pratili vjetrovi, dugo

su ga pratili galebovi, dok se konačno nisu uvjerili da je sve

uzalud.

Konačno se na obali Zaboravljene Zemlje pojavila nepotopiva

lađa, došao je legendarni kormilar koga će slaviti pomorci po

svima lukama, po svima morima, pozivati ga da im priča: kako je

pobijedio vjetrove, kakva je zemlja u koju ranije niko nije stigao.

Kad su se vjetrovi povukli i more smirilo, kad je prošla

opasnost, zapjevali su mornari na palubi jedrenjaka. Bili su veseli

i zadovoljni. Moći će uskoro da se hvale u lukama da su se

ukotvili na obali Zaboravljene Zemlje, moći će da im pokažu

malu Pahuljicu.

Nju su smjestili u kabinu i ostavili tamo da plače i tuguje. A

ona je zaista plakala tako gorko da bi se sažalilo i najokrutnije

srce. Plakala je za bratom Sunčanom, za izgubljenom srećom, za

svim što je ostalo iza nje i što više nikad neće vidjeti.

Ko zna dokle će otploviti jedrenjak?

Ko zna kakva je sudbina čeka?

PRAZNA JE KORALJNA KUĆlCA

Sunčan se vraćao iz planine kasno, tog istog dana. Nosio je

nisku ulovljene divljači i bio zadovoljan. Takva lovačka sreća nije

ga odavno pratila.

— Obradovaću Pahuljicu — mislio je. — Dugo me već čeka,