Page 16 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 16

Kovač      je  tajanstveno     šutio.   Patuljcima      je  ostalo   samo     da

                  čekaju.


                      Sunčan     je  morao    dugo    da čeka    pred   pećinom.     Postao    je čak

                  uznemiren.      Nepotrebno.       Kovač     se  pojavio     i  donio   sve   što   je


                  obećao: luk i strijele, i mač.

                      —   Uzmi,     —   rekao   je  —   i  sad  možeš   ići.  Nadam     se  da  nećeš


                  osramotiti patuljke iz Zaboravljene Zemlje.


                      Sunčan     je  izvukao     mač    iz  korica.   I  samo    što  je  to  učinio,

                  morao    je  zaslijepljen    bljeskom     da  zatvori   oči.  Kao    da  je  negdje


                  blizu, sasvim blizu, planula munja.

                      Kovač se nasmijao i rekao:


                      —Ti  ćeš     se  brzo   naviknuti.    Ali  drugi   neće.   Drugi će     bježati

                  ispred tebe čim potegneš mač. Razmahni samo, da se uvjeriš.


                      Sunčan     je  poslušao   kovača.    Razmahnuo       je  mačem     i  gle čuda:

                  na sve strane, kao sitne zvijezde, prosule su se varnice. Zrakom se


                  prolomio zvižduk i ko ne bi znao o čemu se radi, pomislio bi da je

                  od-nekud strašnom brzinom naletio vjetar.


                      Sunčan je stajao začuđen, bez riječi.

                      Kovač se opet nasmijao.


                      —Sad si se uvjerio kakvo oružje nosiš. Dao sam ti mač kakav

                  nije imao još niko. Ako budeš imao i hrabro srce, kao što mislim


                  da imaš, biće ti uvijek otvoreni svi putevi.

                      Sunčan     nije   imao   šta  da   primijeti.   Kovač     je  govorio    istinu.


                  Takvim mačem mogla se rastjerati čitava vojska neprijatelja.


                      —Drvo je meko pod njegovim sječivom — nastavio je kovač.

                  —    Kamen     je  mek,    sve   je  meko.    Kovao     sam    ga  deset    godina,

                  čuvao    sam    ga   za  patuljka    koji  će   biti  dostojan     da   ga  nosi.   I


                  uvjeren sam da se nisam prevario u izboru.
   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21