Page 15 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

dovoljna na tvom putu. Dobićeš od mene oružje kakvo nikad nije

imao nijedan patuljak. Dobićeš strijele kojima ćeš moći da obaraš

i zvijezde s neba, dobićeš mač blistav kao mjesečina, oštar kao

munja.

—Hvala još jednom — izgovorio je Sunčan. — Ako se ikad

vratim u Zaboravljenu Zemlju, nastojaću da ti se odužim.

—Ništa ne tražim od tebe. Ako čujem da si bio hrabar i

ustrajan, ako pomogneš maloj Pahuljici, biću sasvim zadovoljan.

Kovač se digao sa stijene i začas nestao u otvoru pećine.

Dugo se nije vraćao. Kao da je morao da se spušta u samu

utrobu zemlje. A ko zna — možda i jeste. Niko osim njega nije

poznavao tajne Vatrenih Pećina. Niko nije znao kako on kuje i od

čega kuje. Među patuljcima se pričalo čak i to da kovač ima

pomoćnika neobična izgleda, da se taj pomoćnik nikad ne

pojavljuje i ne dozvoljava da ga drugi vide.

Ne manje od ostalih bio je znatiželjan Sunčan.

Kako bi rado pošao za kovačem u utrobu brda, do neugasivih

vatri! Ali kovač ga nije pozvao, nije ni pomislio da ga pozove. On

je kao oči čuvao tajnu Pećina, tajnu svog zanata.

Da li je zaista postojao pomoćnik o kome su pričali?

Hoće li kovač jednog dana, kad osjeti da je nemoćan, pozvati

patuljke i otkriti im svoje tajne?

Ko zna?

Patuljci nisu smjeli da pitaju. Kovač nije ništa govorio. On je

uopšte malo govorio a nikad se nije odmicao od Vatrenih Pećina.

Patuljci su ponekad bili zabrinuti: ko će im poslije njega

kovati vrškove strijela? Zar će ponovo morati da se služe

kamenim vrškovima koje su sami pravili, kamenim mačevima od

kojih je bilo malo koristi?