Page 15 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 15
dovoljna na tvom putu. Dobićeš od mene oružje kakvo nikad nije
imao nijedan patuljak. Dobićeš strijele kojima ćeš moći da obaraš
i zvijezde s neba, dobićeš mač blistav kao mjesečina, oštar kao
munja.
—Hvala još jednom — izgovorio je Sunčan. — Ako se ikad
vratim u Zaboravljenu Zemlju, nastojaću da ti se odužim.
—Ništa ne tražim od tebe. Ako čujem da si bio hrabar i
ustrajan, ako pomogneš maloj Pahuljici, biću sasvim zadovoljan.
Kovač se digao sa stijene i začas nestao u otvoru pećine.
Dugo se nije vraćao. Kao da je morao da se spušta u samu
utrobu zemlje. A ko zna — možda i jeste. Niko osim njega nije
poznavao tajne Vatrenih Pećina. Niko nije znao kako on kuje i od
čega kuje. Među patuljcima se pričalo čak i to da kovač ima
pomoćnika neobična izgleda, da se taj pomoćnik nikad ne
pojavljuje i ne dozvoljava da ga drugi vide.
Ne manje od ostalih bio je znatiželjan Sunčan.
Kako bi rado pošao za kovačem u utrobu brda, do neugasivih
vatri! Ali kovač ga nije pozvao, nije ni pomislio da ga pozove. On
je kao oči čuvao tajnu Pećina, tajnu svog zanata.
Da li je zaista postojao pomoćnik o kome su pričali?
Hoće li kovač jednog dana, kad osjeti da je nemoćan, pozvati
patuljke i otkriti im svoje tajne?
Ko zna?
Patuljci nisu smjeli da pitaju. Kovač nije ništa govorio. On je
uopšte malo govorio a nikad se nije odmicao od Vatrenih Pećina.
Patuljci su ponekad bili zabrinuti: ko će im poslije njega
kovati vrškove strijela? Zar će ponovo morati da se služe
kamenim vrškovima koje su sami pravili, kamenim mačevima od
kojih je bilo malo koristi?