Page 29 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 29
povukli su se da predahnu. Na moru je, kao poslije velike bitke,
na stalo zatišje. Presjtali su da urliču talasi, razmakli su se oblaci i
pojavilo se sunce. Podigle su se opet iz tamnih dubina ribe,
poletjele su iznad obala ptice, ohrabrili se pomorci zatečeni na
otvorenim morima i u lukama.
— Prošlo je strašno nevrijeme! — javljali su mornari s
brodova i stražari sa svjetionika. — More je opet mirno. Plovidba
sigurna.
Zaista je bilo tako. Umorili su se vjetrovi, istrošili snagu i
zaključili da zadugo ne poduzimaju nove pohode.
MEĐU PATULJCIMA DIVLJACIMA
Čim se približio jedrenjaku, Sunčanu nije bilo teško da ga
prepozna. Prema opisu to je mogao biti samo onaj jedrenjak koji
se usidrio na obali Zaboravljene Zemlje i odnio Pahuljicu. Na
boku je imao oznaku: crnog galeba koji leprša nad vodom i drži u
kljunu ulovljenu ribu.
Ostalo mu je još da se uvjeri je li jedrenjak prazan ili nije.
Ali nije dospio. Kao da je upravo čekao da se Sunčan pojavi,
jedrenjak je naglo počeo da tone. Zapljusnuli su ga talasi i začas
je nestao u tamnoj dubini.
Vjetrovi su konačno mogli biti zadovoljni.
Sunčan je dugo posmatrao ustalasanu vodu i mislio o
Pahuljici.
Pitao je ribe. One su mu rekle: — U more nije potonula. Možda
su je sa sobom odveli mornari.
Ako ribe ne znaju — ko mu onda može reći? Ostale su još
samo zvijezde. I one su mu, kad je pao mrak, zaista rekle:
