Page 34 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 34

prije mraka.

                      —Budalo!       —   uzviknuo     je  Sunčan.    — Nisam      prebrodio     tolika


                  mora da mi ti sudiš.

                      — Umrijećeš! Što ja kažem, mora biti izvršeno.

                      Prije nego što je Sunčan uspio da mu odgovori,


                  vrač je razmahnuo rukama i doviknuo patuljcima:

                      — Uzmite ga i naložite,dobru vatru.


                      Kao    da  su  samo     to  čekali,  patuljci   su  ponovo     podigli   graju,

                  opkolili Sunčana.


                      —Vidim       da  niste  gostoprimljivi     —   rekao    je  Sunčan.   —   I  žao

                  mi je što ću morati da vam pokažem kakav mač imam.


                      I  vatreni  mač    je  planuo. Čim     su  se  prosule   blještave   zvijezde,

                  čim    se  prolomio     zvižduk,     obamrli    su   od  straha    patuljci   i  kao


                  snoplje popadali po zemlji.

                      Vrač    je  pobjegao      u  svoju    kolibu    očekujući     da  će   Sunčan

                  pojuriti za njim.


                      Ali  Sunčanu takva pomisao nije            bila ni  na kraj pameti.      Vratio

                  je svoj mač u korice i viknuo:


                      —Ustanite,      patuljci.   Ja  sam    vaš  brat   i  nisam   došao    da  vam

                  donesem nesreću, došao sam da vam ponudim prijateljstvo.


                      Dugo je trebalo da se patuljci oslobode straha. Dugo je trebalo


                  dok    su  se  podigli    sa  zemlje    i  vidjeli  da  im   ne   prijeti  nikakva

                  opasnost.     Mnogi      su   žurno    izmakli     s  poljane,     sakrili   se  iza

                  kolibica, a oni koji su ostali vratili su Sunčanu luk sa strijelama i


                  rekli:


                      —Ako si došao od najvećeg             vrača, ako si njegov sin, mi te se

                  pokoravamo.

                      —Nisam sin velikog vrača. Došao sam iz Zaboravljene Zemlje


                  i tražim olujni zamak. Ako znate gdje se nalazi, kažite mi.
   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39