Page 34 - Patuljak iz zaboravljene zemlje
P. 34
prije mraka.
—Budalo! — uzviknuo je Sunčan. — Nisam prebrodio tolika
mora da mi ti sudiš.
— Umrijećeš! Što ja kažem, mora biti izvršeno.
Prije nego što je Sunčan uspio da mu odgovori,
vrač je razmahnuo rukama i doviknuo patuljcima:
— Uzmite ga i naložite,dobru vatru.
Kao da su samo to čekali, patuljci su ponovo podigli graju,
opkolili Sunčana.
—Vidim da niste gostoprimljivi — rekao je Sunčan. — I žao
mi je što ću morati da vam pokažem kakav mač imam.
I vatreni mač je planuo. Čim su se prosule blještave zvijezde,
čim se prolomio zvižduk, obamrli su od straha patuljci i kao
snoplje popadali po zemlji.
Vrač je pobjegao u svoju kolibu očekujući da će Sunčan
pojuriti za njim.
Ali Sunčanu takva pomisao nije bila ni na kraj pameti. Vratio
je svoj mač u korice i viknuo:
—Ustanite, patuljci. Ja sam vaš brat i nisam došao da vam
donesem nesreću, došao sam da vam ponudim prijateljstvo.
Dugo je trebalo da se patuljci oslobode straha. Dugo je trebalo
dok su se podigli sa zemlje i vidjeli da im ne prijeti nikakva
opasnost. Mnogi su žurno izmakli s poljane, sakrili se iza
kolibica, a oni koji su ostali vratili su Sunčanu luk sa strijelama i
rekli:
—Ako si došao od najvećeg vrača, ako si njegov sin, mi te se
pokoravamo.
—Nisam sin velikog vrača. Došao sam iz Zaboravljene Zemlje
i tražim olujni zamak. Ako znate gdje se nalazi, kažite mi.