Page 34 - Patuljak iz zaboravljene zemlje

prije mraka.

—Budalo! — uzviknuo je Sunčan. — Nisam prebrodio tolika

mora da mi ti sudiš.

— Umrijećeš! Što ja kažem, mora biti izvršeno.

Prije nego što je Sunčan uspio da mu odgovori,

vrač je razmahnuo rukama i doviknuo patuljcima:

— Uzmite ga i naložite,dobru vatru.

Kao da su samo to čekali, patuljci su ponovo podigli graju,

opkolili Sunčana.

—Vidim da niste gostoprimljivi — rekao je Sunčan. — I žao

mi je što ću morati da vam pokažem kakav mač imam.

I vatreni mač je planuo. Čim su se prosule blještave zvijezde,

čim se prolomio zvižduk, obamrli su od straha patuljci i kao

snoplje popadali po zemlji.

Vrač je pobjegao u svoju kolibu očekujući da će Sunčan

pojuriti za njim.

Ali Sunčanu takva pomisao nije bila ni na kraj pameti. Vratio

je svoj mač u korice i viknuo:

—Ustanite, patuljci. Ja sam vaš brat i nisam došao da vam

donesem nesreću, došao sam da vam ponudim prijateljstvo.

Dugo je trebalo da se patuljci oslobode straha. Dugo je trebalo

dok su se podigli sa zemlje i vidjeli da im ne prijeti nikakva

opasnost. Mnogi su žurno izmakli s poljane, sakrili se iza

kolibica, a oni koji su ostali vratili su Sunčanu luk sa strijelama i

rekli:

—Ako si došao od najvećeg vrača, ako si njegov sin, mi te se

pokoravamo.

—Nisam sin velikog vrača. Došao sam iz Zaboravljene Zemlje

i tražim olujni zamak. Ako znate gdje se nalazi, kažite mi.